Da ne izdaju ispričnice samo liječnici, već i ZET-ovci, vjerojatno najbolje znaju školarci. Dok su se dosad uspijevali izvlačiti pričom kako su zapeli u prometu, a onda još morali i čekati u redu na potvrdu prijevoznika o kašnjenju autobusne ili tramvajske linije, s početkom nove školske godine na tu izliku više ne mogu računati. ZET je, naime, “u pogon” pustio e-ispričnicu, obrazac koji se može ispuniti na njihovoj internetskoj stranici, a potom potvrda o neredovitosti prometa stiže na e-mail.
– I dosad je bila praksa izdavati “potvrde o neredovitosti” kada za to postoji opravdan razlog, odnosno kada se dogode neplanirane situacije na koje nismo mogli utjecati. Potvrde su se preuzimale na remizi, za što se trebalo izdvojiti dodatno vrijeme – objasnio je glasnogovornik ZET-a Tomislav Jurić.
Razloga za čekanje više neće biti jer će učenici i zaposlenici koji zbog zastoja u javnom prijevozu duljeg od 15 minuta kasne u školu ili na posao u nekoliko klikova moći dobiti potvrdu. Pod izbornikom “preuzimanja” na stranici je potrebno odabrati e-ispričnicu te popuniti podatke o imenu i prezimenu, instituciji kojoj se prilaže potvrda, broju linije koja kasni, a uz datum i vrijeme događaja, i e-mail adresu te kontakt.
Kako netko ne bi došao u napast da je krivotvori, iz ZET-a poručuju da je svaka personalizirana i ima jedinstvene oznake te se može provjeriti.
I prije četrdesetak godina, imali smo mi ispričnice i bez kompjutera i mobitela. Tada su se koristile karte u blokovima, na kojima je kondukter olovkom i žigom označavao mjesto ulaska, smjer i da li je predviđeno presjedenja ili tzv. prelaz. Onda bi mi kondukteru dali taj blokić gdje bi on označio potrebno, i pošto nismo tražili prelaz, u donjem desnom kutu karte, istu malo zadrapao. U tom bi se trenutku , mi "kao sjetili "da na treba prelaz i zamolili ga to. Na to su oni , kao svoju nepisanu praksu, kartu preklopili i sa zadnje strane, preko onog poderanog djela, udarili svoj gumeni pečat. To je nama bilo dovoljno, ostalo smo sami "odrađivali" Naime, na takve smo karte poslije mi pisali svakojake ispričnice, nestanak struje, kvar tramvaja, prometna nezgoda i slično. Kada smo to poslje donosili razrednici u Klaićevu, ona bi se samo nasmijala, pogledala nas ispod oka ali ju je priznala. Normalno, žena je sve znala i kužila, ali nije htjela i nama i sebi otežavati. To smo tek mnogo kasnije shvatili. Koliko smo mi bili napredni, sve to što danas reklamirate, mi smo imali prije skoro pola stoljeća.