Punih pet godina. I nešto sitno mjeseci. Toliko je trajala priča koja je jučer došla svome kraju. Odnosno, dobila je novi početak. Na dan obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana otvoren je, naime, Spomenik domovini, čiju je gradnju gradonačelnik Milan Bandić prvi put najavio u listopadu 2015. Ledina između njegova ureda i Lisinskog bit će, rekao je, “mjesto na kojem će strana izaslanstva odavati počast žrtvama za slobodu domovine kroz povijest”.
Unikatni uzorak i češki dizajn
Komemorativnu funkciju preuzet će od Oltara domovine, a ideja je to s kojom se krenulo u realizaciju monumenta koji je zamislio arhitekt Nenad Fabijanić, čiji je rad odabran na javnom natječaju među 52 pristigla. Tijekom gradnje spomenika, pa i prije nego što je postavljen kamen temeljac, pratile su ga razne kontroverze. Isticao se izvođač radova, zajednica Tigra i Vodotehnika, dvije tvrtke koje su bile jedini ponuditelji na oba natječaja koji je Grad raspisao, prvi koji su poništili i drugi kojim im je dodijeljen ugovor. Prozivali su Bandića da je vrijednost projekta previsoka i pri raspisivanju prvog natječaja od 21 milijun kuna. Ta je javna nabava poništena jer su u Gradu u startu pogriješili u procjeni cijene radova. Odluka je donesena na temelju analize troškovnika radova ovlaštenog sudskog vještaka. Onda su nekoliko mjeseci poslije raspisali novi, ovaj put viši za deset milijuna kuna. Spomenik je na kraju sagrađen za 34,7 milijuna kuna, a cijenu zbog koje je posebno prigovarala skupštinska oporba Bandić je pravdao je specifičnošću i složenošću projekta te materijala.
Staklene opeke, naime, posebno su dizajnirane u češkoj majstorskoj radionici u nadstandardnoj veličini od 70x230x500 mm, a za unikatni uzorak zaslužan je akademski kipar Jeronim Tišljar. Opeke su posložili u stakleni Zid boli inspiriran onim autentičnim, nastalim tijekom Domovinskog rata na Selskoj cesti. A u ovom je projektu nazvan Zid svjetlosti. Iako se staklo brusilo u Češkoj, a dorađivalo i montiralo u Hrvatskoj, nabavljeno je u Kini jer se taj tip silikatnog optičkog stakla, kaže autor Nenad Fabijanić, jedini ondje proizvodi. Drugi element spomenika, portal dužine 31 metar, izrađivao se, pak, dodaje Fabijanić, u Nizozemskoj, i to od posebnog polimernog materijala ojačanog vlaknima koji su otporni na atmosferilije te su time troškovi održavanja minimalni. A treći je element kameni monolit od 60 kubičnih metara na kojemu će strane delegacije i državnici odavati počast.
– Mjesto odavanja počasti naglašeno je “vječnim” plamenom koji plamti iz brončanog izvora na gigantskom kamenom bloku teškom 43 tone. Prozračni zid svjetlosti prizor je obnovljene nade, kristalizacija trajnog sjećanja na nestale i nedužne žrtve. Drukčiju simboliku nosi portal, koji smještajem na urbanistički najvažnijoj osi Zagreba obilježava sponu metropolskog središta u Trnju sa starim središtem u Donjem gradu – kaže Fabijanić, koji je spomenik obilazio svaki dan otkako se počeo graditi lani u rujnu. Stalne su mu prozivke, dodaje, kao autoru smetale i u takvim je uvjetima, dodatno otežanima potresom i pandemijom, bilo teško raditi, no svaki je korak u procesu, kaže, bio pod velikim povećalom, uključujući precizne detalje poput milimetarske točnosti staklenih elemenata.
Struka: Uklapa se, a izdvaja
Osim što je gradilište nadgledao iz svog ureda, obilazio ga je često i Bandić, a posljednji put sredinom studenog, kada se montirao stakleni zid, što se zbog određene temperature odvijalo pod šatorom. Koliko je proces bio kompliciran, govori i činjenica da svaka staklena cigla teži 40 kilograma, a u samo jednome redu ih je 50. Bio je Bandić jučer u prvom redu na otvaranju, a pridružili su mu se, među ostalim, i ministri Tomo Medved i Mario Banožić te potpredsjednik Sabora Željko Reiner. Spomenik je blagoslovio kardinal Josip Bozanić.
A što na izgled kaže struka? Marijan Hržić, arhitekt koji je bio i u ocjenjivačkom žiriju na natječaju za odabir idejnog rješenja, ističe kako je Fabijanić “broj jedan za oblikovanje javnog prostora” te kako se spomenik skladno uklapa u Radićev trg, a istovremeno izdvaja kao zasebna cjelina. Povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević kaže:
– U ishodišnom projektu Fabijanić je oformio cjelovit gradski trg od južne fronte Glavnog kolodvora do Vukovarske avenije, a njegov središnji dio namijenio memorijalu, koji je upravo realiziran. Kompoziciju čine tri autonomna artefakta, koji svaki na svoj način, upućuje na kompleksnu poruku memorijala: sjećanje na žrtvu i pobjedu, domovinu i državu. Za razliku od većine poznatih europskih memorijala koji izazivaju tjeskobu i nelagodu, a u biti imaju karakter mementa (opomene), ovaj emanira svjetlo. Kardinal Bozanić je središnji objekt: prozračni stakleni zid, izvrsno okrstio Svjetlozidom, naglasivši univerzalnu simboliku svjetla. Nema u njemu patetike, teških ili zlokobnih asocijacija; sve je prozračno i prosvjetljeno. Dimenzijama, formom i prostornom artikulacijom Fabijanić inaugira veliko mjerilo u skladu s arhitektonskim soliterima: Gradskom vijećnicom, Koncertnom dvoranom „Vatroslav Lisinski“ te Sveučilišnom i nacionalnom knjižnicom. U dugački prospekt, tzv. Veliku os, koja je prihvaćena kao glavni urbanistički motiv novoga metropolskog centra Zagreba u Trnju, memorijal unosi duhovnost i umjetnost - ističe povjesničarka umjetnosti.
Otvori KEKS Pay
Jel je ostalo negdje mjesta da se postavi i bista Alibabe i 40 razbojnika, naprčenih i da im iz riti vodoskok pršti?