Jučerašnji snijeg nije ni blizu onome kakav pamtim iz djetinjstva, prisjetio se pisac Zvonimir Milčec te dodao kako su tada zime bile puno dulje i hladnije. Sjeća se tzv. zapuha, nanosa snijega visokih do metar i pol kroz koje su kopali tunele na putu do škole, a nije mu bio problem do nje pješačiti kroz silan snijeg od Gornjeg Bukovca kroz Maksimirsku šumu u Harambašićevu ulicu.
– Poslije škole, ulica u kojoj sam odrastao služila nam je kao kilometar i pol dugo sanjkalište. To je bilo moguće jer nije bilo mnogo prometa – kaže Milčec. Živeći u Boškovićevoj, legendarna voditeljica Željka Fattorini nije, kaže, pretjerano doživjela snježne radosti jer je bijela padalina vrlo brzo počišćena ispred kuće.
– Ako bismo bili željni sanjkanja, roditelji su brata i mene vodili prijateljima na Šalatu, u Vranićevu ulicu koja je imala jedan veliki zavoj. No znale su se događati nezgode pa su roditelji bili skeptični prema takvom sanjkanju zbog čega nismo mogli puno uživati u toj rekreaciji – kaže Fattorini. Odrastajući u Šubićevoj ulici, pjevač Miro Ungar i njegova generacija rupe od gradilišta pretvorili su u sanjkalište.
– Ispred zgrade znali smo napraviti i klizalište pa sam znao i padati, no kao pješak uvijek sam bio vješt, a puno sam i skijao – kaže Ungar koji toliko voli snijeg da se za jučerašnje mećave prošetao centrom grada.
>>Pješačila dva sata: Gdje je Bandić da pojede taj snijeg?!
bravo, konačno jedan normalan napis o snijegu, ja mu se veselim, očistio sam ispred svojega, vozim polako, zakasnio sam na posao i nitko ne prigovara ma baš mi je nekako veselo