Vojna odora, na prvi pogled, predstavlja čast, disciplinu, snagu, štit. No, ona skriva i jednu drugu stranu, onu ljudsku. Jer biti vojnikom ne znači samo stajati na prvoj crti bojišnice. Vojni poziv u sebi nosi i veliko srce koje je spremno dati dio sebe kako bi drugi znali da nisu sami. A takvu tihu misiju velikih djela već šest naraštaja provodi humanitarna udruga Srce kadetsko Hrvatskog vojnog učilišta "Dr. Franjo Tuđman" u Zagrebu. Srce ove udruge kuca za one kojima je pomoć najpotrebnija, ali i za sve kadete koji kroz njezin rad uče kako postati bolji časnici te, prije svega, bolji ljudi.
Iza ove tople priče stoje mladi ljudi koji svoje vrijeme žele darovati drugima. Posjetili smo ih u vojarni na zagrebačkom Črnomercu gdje su nam kadeti približili rad udruge te otkrili zašto im je ta strana vojničke službe važna. Svoje vrijeme, tako, kadet desetnik Stjepan Čakarić i kadetkinja desetnica Helena Svetec, kadeti 4. godine studija Vojnog vođenja i upravljanja, biraju provesti ondje gdje je najpotrebnije, pomažući drugima. Stjepan ima 22 godine, dolazi iz Slavonskog Kobaša i predsjednik je Srca kadetskog.
Za vojni poziv odlučio se, ponajprije, zbog ljubavi prema domovini, kaže nam Čakarić, ali i željom da u životu teži nečemu većem. Dvadesetdvogodišnja Varaždinka, Helena Svetec, članica je udruge, a vojnu karijeru odabrala je, ističe, vođena ljubavlju prema aktivnom načinu života. Volontiranje im nije strano, kažu nam kadeti. Još tijekom srednjoškolskih dana Čakarić se u svom rodnom mjestu uključio u rad Kreativne udruge mladih "Limes" s kojom je sudjelovao u brojnim humanitarnim akcijama na području svoje općine, kaže nam nabrajajući neke.
FOTO Mislili ste da Ilica propada? E, pa propala je– Zajedničkim snagama pomogli smo, primjerice, obnoviti dvije kuće ljudima koji su živjeli u teškim materijalnim uvjetima. Često bismo organizirali i prikupljanje pomoći za Caritas – govori nam. Poput Stjepana, i Helena je volontirati započela tijekom srednje škole, ističe. – Tada sam se uključila u organiziranu šetnju s djecom s teškoćama u razvoju koja se kreću u invalidskim kolicima. Zajedno smo ih vozili ulicama Varaždina kako bi i oni imali priliku razgledati grad i uživati u šetnji – priča nam H. Svetec. Iz želje da vojničku službu žive i van vojnih obveza, kadeti su prije nekoliko naraštaja pokrenuli ovu humanitarnu priču koja traje i dan danas, govori nam Čakarić.
– Osnovali su je kadeti prije nas koji su danas već profesionalni vojnici. Oni su prepoznali važnost humanitarnog rada i želju da kroz Oružane snage doprinesu zajednici na drugačiji način. Ovdje ne mislim samo na pomaganje u velikim krizama, poput potresa i poplava, nego i na male, svakodnevne geste kojima nekome možemo uljepšati dan – objašnjava nam Čakarić. Danas u udruzi djeluje desetak kadeta, a koliko će tko biti aktivan, ovisi o mogućnostima i obvezama. Nije jednostavno, ali nikad im nije teško, dodaje.
– Usklađujemo se s fakultetskim i drugim obvezama pa svatko sudjeluje koliko može i kada stigne. Mislim da nas sve povezuju humanost i želja da činimo nešto za viši cilj, odnosno da pomažemo drugima – ističe Čakarić. Rad udruge, govori nam Čakarić, obuhvaća različite humanitarne aktivnosti, a kadeti se najviše posvećuju onima najmlađima. Uoči blagdana Božića i Uskrsa, tako, posjećuju dječje domove, dodaje.
– Najčešće odlazimo u Dječji dom na zagrebačkom Vrhovcu gdje nastojimo djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi uljepšati dan, barem na nekoliko sati. Djeci donosimo poklone, družimo se s njima i igramo. Osim toga, prikupljamo hranu koja nam preostane tijekom terenskih aktivnosti, a potom je doniramo vrtićima ili domovima za starije – priča nam Čakarić. Posebno emotivno iskustvo za članove udruge bio je posjet djeci koja se liječe u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri, priča nam H. Svetec.
– Ondje smo se upoznali s jednom sasvim drugačijom svakodnevicom. No, takvi nas posjeti posebno podsjete koliko je važno biti zahvalan na sve što imamo i koliko nekome i mala gesta može značiti – govori nam. Jedan trenutak iz tog posjeta posebno joj je ostao urezan u pamćenje, dodaje Helena.
FOTO Ovo je 'najljepše naselje na Trešnjevki', ali nikad nije dovršeno jer je arhitekt emigrirao iz Jugoslavije– U bolnicu smo stigli predvečer, a budući da je bilo prilično hladno, djecu nismo mogli izvesti u šetnju. No, bolničko osoblje dopustilo nam je da ih vozimo po hodniku. Sjećam se jedne djevojčice koja mi je cijelo vrijeme govorila: "Brže, brže, brže!" i samo se htjela utrkivati. Ubrzo su se i ostala djeca pridružila. Svi su se smijali i bilo im je lijepo – s radošću se prisjeća H. Svetec. Iza svakog takvog posjeta krije se mnogo veća gesta. Maskirna uniforma hrvatskih vojnika brzo izmami osmijeh na dječja lica, kaže Čakarić, a pažnja i vrijeme koje im kadeti posvete, klincima su, ipak, najljepši darovi.
– Sama prisutnost nas u vojnoj odori, odnosno hrvatskih vojnika, kod njih budi osjećaj sigurnosti. Vjerujem da im naš dolazak i vrijeme koje provedemo s njima puno znače – govori naš sugovornik. Suosjećajnost i solidarnost za Stjepana i Helenu vrlo su važne osobine časnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, ističu. Dobar vođa, osim stručnog znanja, mora i razumjeti ljude, prepoznati njihove potrebe, kaže nam Čakarić.
– Definitivno mislim da me volontiranje oblikuje kao čovjeka, ali i kao budućeg časnika. Smatram da bi svatko tijekom svoje vojne karijere trebao imati barem jedno takvo iskustvo. Ono pomaže u razvoju karaktera i razvoju empatije prema drugim ljudima – ističe. A da pomaganjem drugima kadeti i sami izlaze bogatiji za važne životne lekcije potvrđuje nam i H. Svetec. – Takva iskustva mijenjaju i nas same, pogotovo zato što smo još mladi. Volontiranje nam pomaže da bolje razumijemo životne okolnosti drugih ljudi i postanemo svjesniji onoga što sami imamo – kaže naša sugovornica. Kada razmišlja o budućnosti udruge, Čakarić ima samo jednu želju, a to je da njezin rad ne stane s odlaskom sadašnjih kadeta. Volio bi da svaka nova generacija nastavi tradiciju humanitarnog djelovanja i prenosi vrijednosti na kojima udruga počiva, kaže nam. Jer, kako pokazuje i njihova priča, hrvatski vojnik u sebi, osim hrabrosti, nosi i velikodušnost.