Osoba s tamnijom bojom očiju ima 20 posto veću šansu da odabere zanimanje iz područja tehničkih znanosti, a osoba svjetlijih očiju češće će za kućnog ljubimca odabrati mačku.
Naravno da je ovaj rezultat nekoga potencijalnog istraživanja upravo izmišljen. Svima je jasno da tako banalna razlika među ljudima poput boje očiju nema utjecaja na ništa značajno. Ljudi različite boje očiju ne razlikuju se ni po čemu osim po samoj boji očiju. I stoga takva istraživanja nemaju smisla. Isto kao što se osobe različite duljine kose ne razlikuju ni po čemu osim po duljini kose. Isto bi vrijedilo za još sto primjera. Barem dok se ne dođe do pitanja spola. I onda se logika gasi. Jer, logična bi rečenica glasila – osobe različitog spola međusobno se ne razlikuju ni po čemu osim po spolu.
No, stvarni je svijet jedno, a logika drugo, pa se tako muškarci lakše zapošljavaju, za isti posao dobivaju veću plaću, lakše napreduju, rade na rukovodećim pozicijama... I sve to dok logika nalaže da se žene i muškarci razlikuju samo po spolu. To je jedina stvarna razlika, a sve druge su izmišljene. I stoga sva istraživanja koja su besmislena kada su u pitanju boja očiju i duljina kose postaju potrebna kada je u pitanju razlika u spolu.
Grad Zagreb u jednom se takvom istraživanju u povodu Dana žena pohvalio da među gradskim službenicima ima 1850 žena i 994 muškaraca. Također, od 98 rukovodećih pozicija na njih 57 su žene.
I sad bismo trebali biti sretni? Ravnopravnost je postignuta i vrijeme je za slavlje? Ne! Jer, manje zaposlenih muškaraca nije dokaz ravnopravnosti. Kao ni ujednačavanje plaća ili ženske kvote u politici. Da ravnopravnost uistinu postoji, razlika se uopće ne bi radila i ljudi bi se zapošljavali prema sposobnostima, a ne prema spolu. Kao što nema podataka koliko zaposlenika ima svijetle, a koliko tamne oči, da ravnopravnost uistinu postoji, ne bi se trebalo računati ni koliko je zaposleno muškaraca, a koliko žena. Podatak bi tada glasio da u Gradu radi – 2844 ljudi.
Svi smo ljudi. Čovjek je i žena i muškarac (ako je čovjek). Razlike su fiziološke i fizičke i valja ih biti svjestan i uzeti u obzir. Danas nije lako biti ni žena ni muškarac u pravom smislu. Od žena see zbog često pogrešnog tumaćenja ravnopravnosti očekuje da kopa tunele a od muškaraca da depilira tijelo, kuha i glača. Podjela poslova u zajednici stvar je dogovora partnera. Žene nisu samo grudi i stražnjicce (iako neke silno žele da se to misli i samo to nude), a muškarci nisu samo novčanici i držači kaputa. Pitanja su besmislena dok se na sve strane forsiraju lažni i površni stereotipi; žene su štikle, noge, ulošci,šoping i klepetanje, muškarci su npvac, nošenje tereta, cijepanje drva i roštiljanje. Prestanite s glupim reklamama, plakatima i ponižavajućim sterotipima. Upita li se itko zašto klinke s 10 godina mažu nokte i usne? Zahtijevaju zara odjeću? Zahtijevaju odjeću i obuću određenog branda? Pa to je suludu! O tome pišite, to se trudite spriječiti-