Začinjeni kiseli kupus, "nokleci" od soje i sušeno bambusovo lišće. To su ručali kineski poduzetnici tijekom radne stanke kada smo ih posjetili u jednom od njihovih veleprodajnih centara na Kajzerici, kojih su od proljeća u tom naselju otvorili čak šest! Kajzerica se tako pretvorila u pravu kinesku četvrt u kojoj se domaći stanovnici, pa i oni stariji koji su Kineze vidjeli možda samo na TV-u, za istočnjačkim licima na ulici više niti ne osvrću.
U veleprodajnom centru bez posebna naziva u kojem smo ih posjetili vlasnici su nas dočekali oprezno, šutljivo i samozatajno. Slabo govore hrvatski, ali ipak dovoljno za sporazumijevanje s kupcima, uglavnom prodavačima s tržnica. Ipak, za svaki slučaj obično zaposle i jednog Hrvata, uz čiju smo pomoć i porazgovarali s jedinom Kineskinjom, koja je pristala razgovarati. Zove se Pan Li i ima trideset godina, a pomaže bratu koji vodi poslovnicu.
- Hrvati dobri ljudi, no vaš jezik teži i od kineskog! Posao vrlo dobro, cijene života isto dobro - uspjela nam je s tradicionalnim kineskim smiješkom ispričati Pan Li. Zagrepčanka koja kod njih radi objasnila je kako su Kinezi zadovoljni životom u Zagrebu jer je cijena iznajmljivanja stanova gotovo ista kao i u Kini. Po njihovu jeftinu robu (kožne rukavice 15 kuna, zimske cipele samo 60 kuna) dolaze prekupci čak iz Osijeka i Pule. Kako to da su se Kinezi uopće odlučili doći u Zagreb i zašto su baš toliko veleprodaja otvorili na Kajzerici? Pan Li nam odgovara kako je rodbinska veza u Kini veoma jaka. Ako na jednome mjestu netko pokrene posao, uskoro u blizinu stiže rodbina. Zašto Zagreb? Zašto ne, kazala je. Jednom se netko odlučio doći ovdje.
IVAN KOVAČ