Bute mi dali dvajst jaja, ali malo veća nek budu. Da se dobro vidi kaj bumo na njima nacrtali – objašnjava na Dolcu umirovljenica Ivana Rodik svojoj “za jajca najboljoj” kumici. U Veliki tjedan tek se ulazi, ali Ivka, kako nam je rekla da joj se obraćamo “jer je prijatelji tako zovu”, već danas očekuje prve goste. Familija dolazi iz Austrije, a boljeg načina za provesti blagdan od onog u društvu petero unučadi Ivka “nemre ni zamisliti”.
S obzirom na to kak nam je...
Doći će, kaže, obvezno i prije samog Uskrsa još po namirnice jer rotkvice, mladi luk, šunka, pa i jaja moraju biti svježi, a “fala bogu” na najvećoj zagrebačkoj tržnici cijene se ne mijenjaju čak ni ako se kupuje baš u zadnji čas.
– Po četiri kune pušleki su rotkvice i mladog luka, a budući da je to sasvim realna cijena, nema smisla da je povisujemo. S obzirom na opće stanje u državi, jedino što bismo mogli jest još malo pomoći Zagrepčanima, pa dati i za manje – smije se prodavačica Marija, pa dodaje kako će popust dati samo na količinu. Ako se netko odluči na više pušleka, sve se, kaže ta prodavačica s Dolca, može dogovoriti.
Ono gdje zasigurno neće biti pomaka, barem što se cijene tiče, jest kod škrinja u kojima se prodaju jaja. “Promo jaja” već su sad na akciji, pa se 20 komada može kupiti za deset kuna, a uzmete li trideset, koštat će vas 18 kuna.
Barem znate da je friško
– Cijene su u redu, a kupujete li na placu, barem znate da je friško, a koliko ja znam, i domaće. Luk nije vodenast i ljut je baš kako treba biti, za razliku od onih koji se kupe u trgovačkim lancima – objašnjava profesor tjelesnog Marko Ivanović, kojeg smo sreli među štandovima. Za blagdanski stol, dodaje, kupit će još šunku, a i malo hrena, iako mu se cijena penje i na 40 kuna za kilogram.
– Kod nas je to tradicija. Za uskrsni doručak na stolu mora biti i malo svježeg hrena – kaže Ivanović, koji jednu obiteljsku tradiciju ipak ne nastavlja. Umjesto janjetine, koja se na stolu uvijek našla kad je on bio dijete, za ručak će njegova supruga pripremiti pile. I to ono koje su već telefonski naručili.
– Nisu oni jedini – objašnjava prodavačica Marica Kotaranin, pa dodaje kako su, posebice pred blagdane, telefonske narudžbe vrlo česte. Obitelji se skupljaju u Zagrebu, ističe, i svi žele biti sigurni da će za ručak imati domaće pile ili patku, gusku ili puricu, ovisno tko što voli. Ni na njezinoj radnoj jedinici cijene se, napominje, neće dizati kako se Veliki tjedan bude približavao kraju.
– Naši kupci znaju po koliko mogu kupiti meso, a to se neće mijenjati – zaključuje Marica.
