Evo zašto se 34.000 ljudi rado vraća u osamdesete u Zagrebu

30 godina nakon svjetskog rata i defeudalizacije Zagreb se urbanizirao. 30 godina poslije Domovinskog - poseljačio.

Divna su to bila vremena kada si u tri u jutro pješke pratio djevojku kući siguran da ti se neće ništa desiti,kada si na TV gledao humoristične i realističke emisije,slušao kvalitetnu domaću i svjetsku Pop glazbu,imao siguran posao i plaču,besplatno lječenje i školovanje...ah bilo je prelijepo ali sve što je lijepo prekratko traje.

Nije bila rijetkost sjest u auto te zapaliti dole na vikend Opatijsku tulumarnicu sa obaveznim posjetom Mildeu. Milde Sorte je mjesto na kojem su se pod svjetlima reflektora u znoju, zabavi i dimu rađali i umirali snovi, očekivanja i prvee ljubavi. Nepregledna zmija, stotine parkiranih vozila od »opatijskog zavoja« do Preluka. Stepenice pune ušminkanih »komada« i kočopernih frajera koji pred starinskim reflektorom i zatvorenim vratima čekaju red za ulazak u kultni disko klub iz kojega u oblacima kulja vrućina i dim cigareta. Blještava svjetla reflektora, treštenje basova koji se probijaju u noć prelučkog zaljeva, golema svijetleća reklama preko cijelog krova,to je ključna slika svijeta zabave iz vremena kad je Milde Sorte žario i palio. Bilo je puno disko klubova, ali Milde je ostao kralj disko zabave svog vremena i spada u dio povijesti koja se ne zaboravlja. Jedan je od najpoznatijih disko klubova u Hrvatskoj sedamdesetih i osamdesetih. Na njegovu mjestu danas najavljuju luksuzni hedonistički hotel, no taj će prostor zadugo za mnoge ostati Milde. Mjesto na kojem su se pod svjetlima reflektora u znoju, zabavi i dimu rađali i umirali snovi, očekivanja i prve ljubavi. Mjesto povijesti jedne mladosti... O tome koga se srelo, s kim upoznalo... Tko se s kim družio. Kome je tko zavidio, koga je poljubio. Tko je koga iznevjerio... Bezbrojni sportaši, ljepotice, glumci, motociklisti.......... više na https://www.facebook.com/groups/zagreb80s/

GLAZBA,MODA,CIBONA I STA SE CITALO....I danas usporediti te 4 stavke i sta ''danas'' se u tom ''polju fura''....pa recimo...Glazba nikad gora, nikad losija na domacoj sceni....Moda...eh kad vidim onog sto se ''photoshopira'' dosta mi je....Cibona za danasnju Cibonu ''Raketa na nuklearni pogon'' bukvalno receno....a sta se Cita danas....tamo neke fantazije Hary P. i slicna literatura....

Lijepa vremena. Nije se imalo puno, ali opet dovoljno. Ljudi su znali uzivati u malim radostima. Mada je u primorju uvijek bilo puno pomoraca kapetana koji su postenim radom zapravo i imali dosta novaca, kao i sada. Danas cekas sa strijepnjom da ti se dijete vrati kuci iz nocnog izlaska. Svi su mrzovoljni, ne znas tko nosi pistolj sa sobom ili tko ce ti onako demokratski opsovati mater, policije se nitko ne boji, dapace, policija se boji huligana, ako te ne napadne neki bijesan gradjanin,onda te iza ugla napadne bijesan pas. Sjecam se '90-ih kad se sve promijenilo i kad su se pojavili bijesni auti na ulici i kad su "ficeki" i "peglice" polako poceli nestajati, a pojavili se bijesni auti i "poduzetnici" sumnjivih profila i zapravo je vrijedilo pravilo" Sto veci i skuplji auto, to je veca budala za volanom". To je zapravo bio pocetak naseg kraja.

Purgeri nisu govorili rifle ili farmerke. Za nas su to bile traperice ili Lewisice. Nije se putovalo četiri puta u inozemstvo, barem nije većina. Prva pizzeria nije bila u Dežmanovu Prolazu a svakako se nije otvorila tek u osamdestima. Još u sedamdesetima sam jeo u pizzeriji Zadar kod Zagreb kina. Bila je iz električne peći i nije se čekala sat vremena. Rijetko tko i rijetko kada je iskakao iz tramvaja, pogotovo daleko od stanice jer je tramvaj vozio prebrzo i bilo ti je zajamčeno struganje nosom po podu. No takve stvari se uvijek događaju kada se oslonimo na sjećanja koja su vrlo varljiva, pogotovo postaju takva protokom godina. Jednako kao što sve postaje ljepše, veće i bogatije. Erekcije su bile jače, sise se bolje odupirale gravitaciji, nikome ničega nije nedostajalo, svi su bili nasmijani i imali više kose. Ne plačete za ljepšim vremenima nego za svojom mladošću a mozak vas pumpa iluzijom kako ste bili veći od života.

eee, osamdesete

U kulturalnom smislu, bilo je to ludo i neponovljivo vrijeme. Nemoguće ga je razumjeti ako nisi bio sudionik. "Slatko iščekivanje" pojam je koji mi pada na pamet. Čekalo se izlazak PLOČA kultnih bendova, čekalo se koncerte u Lapu, Kulušiću...kolportera ss novim brojem Poleta....Sve to što se s uzbuđenjem čekalo bilo je vrijedno toga.

Ispravak krivog navoda ; prva pizza "Zadar" , iz tramvaja se iskakalo iz 10-e na zavoju Račkog i džamije jer su vozili stari tramvaji , milicionere se zvalo pajkani , identifikacija se vršila po plejkama koje si nosil pod rukom po centru , trapke su bile opći pojam a djelile su se na ; levisice, wranglerice ili za silu rifle , sajmonice pod obvezno , tankerica se nije nosila jedino po ljeti , poslje ponočke se išlo u Salon , djeli smo se na ; hašomane , šminkere , štenere , papke , štrebere , vječne studente , ...... Butrama smo se upucavali !

Sve je to u ćlanku točno. Bilo je nekako ljepše, iskrenije i prirodnije. Bilo je nekog entuzijazma i volje, sve čega je previše ne valja. Čovjek se zasiti onoga čega ima dosta. Danas je tobože izobilje i puno slobode a svi su ipak prazni i bezvoljni. probao sam ono i ovo danas, ne bi se nikada mijenjao za ovo danas. Mladi bolje da ne znaju kako je bilo da ne padnu u bed danas. I pozdrav novinarki Ani Tenžera, njen otac bio je doktor novinarstva za sve ove današnje

Jedino jogurt nedostajao.

Popularni casopisi: Bravo, Izbor, Vikend, Studio, Vecernji, Vjesnik, Alan Ford, Zlatna serija itd.

Mora se priznati, sa puno manje novca se češće putovalo, družilo i hodalo negoli danas. Danas u biti i nepostoji tako nešto. Bilio se jače kao zajednica. Sjetim se kad sam sa petnaest godina išao sa izviđačima u Trogir. Sedam dana u šatoru spavali, družili se, svirka na gitari, logorska vatra. Ja mislim da toga danas uopće nema, a gdje bi u današnje vrijeme roditelji pustili svoje djete na takvu avanturu, hajde molim te, lakše mu je dati telefon u ruke ili Play station, sigurniji je doma u sobi mu. Iskreno ni sekunde nisam ljubomoran na današnje generacije, sigurno imaju puno materijalnih stvari vise, ali u biti nemaju ono najvažnije, nemaju, djetinjstvo sto smo ga mi imali.

Svi oni prošli dani u životu, bili oni dobri ili loši, kada ostarimo sve su ti "dobri stari dani" i "dobra stara vremena" . Ne radi se ovdje o vremenima koja su bila ljepša ili bolja jer će svaka generacija reći da je najljepše bilo u njihovom vremenu, ovdje se radi o nostalgiji za mladoscu koja se nikada neće vratiti.

U osamdesetima sam imao par milijardi plaću

ima jedna pjesma SVE JE LAKO KAD SI MLAD i u njoj je sve rečeno

E moj Vinko... Lako se tuđim rezultatima hvalit.... Napravili smo ti od 3000 članova 16000 a na čemu ti leži i ova današnja platforma, a ti si nas jednu noć samo pohital iz grupe van... Veliki Vođo.. svaka ti čast!!!

interesantno je ovo, ova novinarka nije bila ni rodjena kad je bila SFRJ a pise o istoj.

Vinko Coce nije osnivač FB grupe Osamdesete u Zagrebu.

Ja sam djeco pizzu jeo u na uglu Draškovićeve i Vlaške u pizzeriji Šestine 75-tih. Sjedili smo oko krušne peći uz pivo a pekar samo vadi pizze i baca pred vas.