Otkako su počeli pripremati izložbu, obasipaju ih pozivima. Svatko ima nešto za reći o kukcima koji nam ljeti piju krv. Figurativno i doslovno. Bilo je i onih koji su uplašeni prijavili da su otkrili novu vrstu divovskog komarca. No, onda ih je društvo iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja razuvjerilo. Jer “divovski” komarac stoji u njihovu depou više od 130 godina. Čuvaju ga u zbirci dvokrilaca Augusta Langhoffera, drugog ravnatelja muzeja, koju su izvadili za potrebe izložbe “Komarci – najsmrtonosnije životinje na Zemlji”.
Ljudi se iznenade kad čuju da je takav dvokrilac, kažu, letio prije više od stoljeća. I odahnu kad im kažu da je komar zapravo tek srodnik komarcu te da ne siše krv, već se hrani nektarom biljaka.
Najsmrtonosnije životinje
– Langhofferova zbirka iznimno je vrijedna jer je jedna od rijetkih koja je očuvana – kaže Petar Crnčan, koji je, uz Ivu Mihoci i Anu Klobučar iz “Andrije Štampara” te Nediljka Landeku iz Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, pripremio izložbu nazvanu po činjenici da komarci uzrokuju više smrtnih slučajeva od bilo koje druge životinje time što su prijenosnici uzročnika različitih bolesti.
Otvorena je do 31. prosinca, a na njoj se mogu vidjeti zbirke raznih vrsta komaraca i aparati kojima se suzbijaju, a ondje je i uvećani hologramski prikaz “dosadnog krvopije”. Posjetitelji komarce mogu proučavati i mikroskopom, a njihovi razvojni stadiji predstavljaju se u posebno izrađenom akvariju s ličinkama; staklom su ih ogradili od ribica gambuzija, koje jedu komarce, a prvi su put uvezene 1920-ih, kad su u Zagrebu počele kampanje protiv malarije.
Žarišta invazivnih vrsta
Na posebnoj karti grada prikazali su i gdje su žarišta tigrastih i japanskih komaraca, izrazito invazivnih vrsta, a idealan su rasadnik groblja, na kojima ima vaza punih vode.
– U srednjem je vijeku blagdan Svih svetih bio u ljetnim mjesecima, kada su se javljale epidemije malarije. Odlučeno je stoga premjestiti ga u doba godine kad komarci nisu aktivni – ističe Crnčan. Prva je ličinka tigrastog komarca, dodaje Landeka, u Zagrebu pronađena 2004. na Jarunu, u odbačenoj WC školjci, a već iduće godine proširio se po cijelom gradu.
