Tog hladnog zimskog jutra, 27. veljače 1925. godine, Jovi Stanisavljeviću Čarugi osvanuo je 28. rođendan. Znao je, pak, da odbrojava posljednje minute svoga života. Glavom je toga dana platio za počinjena zvjerstva. Obješen je u dvorištu koje spaja osječki zatvor i tada velebnu zgradu suda, čija je gradnja počela baš kada je on stigao na svijet. Ironija je, očito, obiježila njegov život. Prvi je puta ubio zbog žene, a na koncu je i pao u ruke žandara radi jedne žene.
Njegova je banda osuđena, među ostalim, za deset umorstava i 15 razbojstava. Po kaznenoj prijavi iz 1923. godine, na optuženičkoj je klupi završilo 19 razbojnika i njihovih pomagača, pa tako i ljubavnice, priležnice ili, rjeđe, supruge. Kažnjeni su, mahom, teškom tamnicom, "pojačanom jednim danom posta", mjesečno ili godišnje. Prema Čarugi, pak, nije bilo milosti, presuda je glasila: smrtna kazna. Pogubljen je, dakle, na današnji dan prije 99 godina. Pokopan je na Aninom groblju u Osijeku, a desetljećima je na njegovom grobu stajao drveni križ s pločicom na kojoj su datum rođenje i smrti te njegova fotografija. Spomenik je dobio tek prije dvije godine, a podigao mu ga je Zoran Barešić, hrvatski branitelj iz Knina koji je za vrijeme Domovinskog rata branio i Osijek. Čaruga nema bližih rođaka, ali uvijek netko donese cvijeće i zapali svijeću.
Spis sa suđenja Čarugi, s više od 1200 stranica, čuva se u Državnom arhivu u Osijeku, a po njemu je snimljen dokumentarac, s fotografijama stvarnog pogubljenja 27. veljače 1925. Jovo Stanisavljević “iskrsnuo” je krajem Prvog svjetskog rata, kada je vladala velika glad, a harali pljačkali pa je njegova priča zapravo slika toga doba. Rođen je u malom selu Bare u virovitičko-podravskom kraju.
Dezertirao je iz vojske, a već je ondje počinio prvo umorstvo – mađarskog vojnika usmrtio je jer im je za oko zapela ista žena, Katinka. Pridružio se kasnije Matijevićevom Kolu gorskih tića. Ta je ekipa uistinu bila laka na obaraču. Andrija Stanisavljević stariji posvađao se sa Stankom Bošnjakom, a obojica pripiti, obračunali su se i šakama.
- Razvadili su nas, a Stanka su poslali kući. Okupila se sila svijeta, došli su i Jovo Stanisavljević Čaruga i moj sin Andrija te odmah pitali što se to dogodilo. Odjednom sam im rekao: "Pođite i ubite ga, a kada se vratite, ubijte i mene". I njih su dvojica bili pripiti. Otišli su i počeli vikati: "Sada ćemo zaklati i džigericu im povaditi". Mislili su i na Stankova brata Mirka Bošnjaka, bivšega našeg kneza. Nakon kratkog vremena začula se pucnjava i čuo sam da je Stanko Bošnjak ubijen – posvjedočio je na sudu stariji Stanisavljević. - Nisam imao nakanu da ubiju ovoga, već sam to u uzrujanosti rekao - ogradio se otac. Čaruga je toga dana, kako je ispričao na sudu, bio u Zdencima, gdje je naredio stražu.
- Kad sam se vratio, čuo sam da se Andrijin otac posvađao sa sada pokojnim Stankom Bošnjakom. Osumnjičeni Andrija Stanisavljević bio je sa mnom, njegov nam je otac rekao da ubijemo Stanka i brata mu Mirka Bošnjaka. Ja sam na to pošao jašući na konju, a sa mnom je išao Andrija mlađi. Došavši do kuće Stanka Bošnjaka odmah sam zahtijevao da mi preda pušku te mi ju je Stana Bošnjak i dala. Uzeo sam pušku i rekao Andriji mlađem: "Ako hoćeš, izvrši zapovijed svoga oca". I otišao sam. Nisam ništa kriv jer mu nisam naložio da ga ubije, a niti sam ja kriv tome pa molim da se protiv meni postupak obustavi – branio se Čaruga i naveo kako je, u to doba, bio kod kuće kao bjegunac iz vojske. - Nakon čina sam stupio u Narodnu vojsku te sam položio nove prisege – dodao je.
Presretali su oni službenike dok su nosili plaće radnicima pa ih pljačkali. U takvom je pohodu, u šumi između Koške i Budimaca, ranjen blagajnik Dragutin Nemedia, a ubijen žandarmerijski podnarednik Simo Tintor. Čaruga im je, po optužnici, ukrao paket s 40.000 dinara za plaće u poduzeću Neuschloss. Pokucali su, svojedobno, i na vrata Ignaca Schlossbergera u Bokšiću, oboružani puškama i samokresima, i ubili ga na mjestu, kako bi "silom pribavili njegovo pomično dobro". Jednu su žrtvu opljačkali do gole kože – oteli su mu novac, pušku, samokres, kaput, hlače i cipele.
Banski stol osudio je, primjerice, 11. rujna 1924. Nikolu Mijića na 20 godina teške tamnice, Dušana Stankovića na pet godina teške tamnice "pooštrene svake godine na dan čina s jednim postom", Uroša Vojnića na osam godina teške tamnice i postom svakoga 16. lipnja...
Zanimljiv je dopis Poglavarstva upravne općine, poslan Kraljevskom sudbenom stolu 30. lipnja 1920. iz Bizovca. "Luca Arambašić iz Martinaca koja je uhićena jer je navodno davala hrane ubijenom hajduku Boži Matijeviću, i nalazi se sada u istražnom zatvoru, ostavila je kod kuće 8-godišnje dijete Matu Arambašića. Tako da je sada ovo dijete ostalo samo u kući na milost i nemilost dobrih ljudi. Obzirom na ovaj izvanredni slučaj, moli se sud da Lucu Arambašić nakon preslušanja pusti iz istražnog zatvora, pošto se drugi osim njegove matere nema tko za njega brinuti", stoji u dopisu.
Čaruga je prvi put ubio "zbog" žene, a i pao je zbog žene. Dok je bježao, slao je pismo stanovitoj Mandi, ali ju je poštar zamijenio pa ga odnio starici istoga imena. Spominjao je u pošiljci paljenje sijena pa je ona alarmirala žandare. Osuđen je na smrt vješanjem. Čaruga je još za života postao mit, dok je vješto “migoljio” iz ruku žandara i za sobom ostavljao krvav trag. I dan danas dijeli javnost – jedni ga smatraju slavonskim Robin Hoodom, a za druge je najobičniji ubojica i razbojnik. Bio je oženjen, ali nije imao djece.
FOTO: Koji poslovi su najplaćeniji u Njemačkoj? Poznato i koje se zanimanje najmanje plaća
istina se krije - to je spadalo u revolucionarna kretanja kao i u čitavoj evropi tada , čitav rur su zauzeli radnici itd itd , kod nas seljaci nisu plaćali arendu grofovima i pod tim pritiscima ukinut je veleposjed i nastala agrarna reforma, mislim 1926.