Svako gašenje i najmanjeg glasila udarac je demokraciji. Kada nestaje jedan list, onda je to ružan dan ne samo za one koji ga stvaraju ili za one koji ga čitaju nego i za demokraciju koja time biva osiromašena svoje najdublje bitnosti. Od početka ove godine u Italiji više ne izlazi list Liberazione. Prije nekoliko dana prestao je izlaziti list L'Informazione iz Bologne. A čuveni list ljevice Manifesto objavio je kako će se, ne dobije li sredstva, morati ugasiti jer više ne može živjeti od naklade. I jedan od najutjecajnijih grčkih listova, Eleftherotypia, u teškoj je situaciji i sada su novinari uveli samoupravljanje njime...
Nikome ne bi smjelo biti drago kada nestaje jedan glasnik, a to su potvrdili i brojni znani ljudi u Hrvatskoj koji su zgroženi najavom da će Vjesnik u stečaj. Vjesnik je tradicija, brend, kultura, jedine ozbiljne novine bez žutila... Svi se prisjećaju slavnih dana toga lista koji je doživio 72. rođendan pa ističu kako bi bio zločin pokopati ga, premda je prema ocjeni u Vladi već umro. Vjesnik je uvijek bio u gubicima. Pa i kad se prodavao u nakladi većoj od 100 tisuća, proizvodio je gubitke.
Te gubitke pokrivali su drugi dijelovi velike Vjesnikove kuće, od Tiskare pa do Večernjeg lista, ali je dolazila i financijska pomoć iz državne blagajne. Za novinare je bila čast raditi u Vjesniku. List je prolazio kroz razna teška razdoblja. Poslije Titova državnog udara, kada je smijenio sve čelnike u svim republikama, pa tako i one Hrvatskog proljeća, pale su i glave u Vjesniku. No, u listu je uvijek bilo i kritičkih osvrta na odluke vlasti. Katkad su one bile zakamuflirane kako ih vlast ne bi proglasila protudržavnima, u tekstovima u vanjskoj politici ili kulturi. Pisalo se, na primjer, o diktaturi vlasti u nekoj državi s mislima (i među recima) na jugoslavensku. Jednom, dok sam bio urednikom u vanjskoj politici, jedan mi je Vjesnikov partijski dužnosnik kazao u liftu: Nemoj misliti da mi ne znamo na koga se odnosio onaj tekst.
Pitanje pokrivanja Vjesnikovih gubitaka oduvijek je postojalo. Današnja njegova naklada upravo to potvrđuje. Da će prije ili poslije, ako se nešto ne promijeni u listu, doći pogrebnik, također se znalo otkad se počelo tržišno razmišljati. Koliko je u Vjesniku učinjeno da se izbjegne potop? Ne može se živjeti od prošlosti i u prošlosti. Potrebne su drastične promjene u glasilu, jer do njih je već došlo u društvu.
Otvori KEKS Pay
Internet polako ali sigurno ubija novine.Da su pametni pa da uvedu jeftiniju internet pretplatu ovako ih mislim sve čeka sudbina Vjesnika.