Sredozemno more bilo je 2 stupnja Celzijeva toplije od prosjeka za trajanja Rimskog Carstva. Period od početka naše ere pa do 500. godine bio je najtopliji razdoblje u posljednjih 2000 godina.
Znači, današnje globalno zatopljenje nije jedinstveno u povijesti. Zaključak je to studije nazvanoj “Persistent warm Mediterranean surface waters during the Roman period” objavljenoj u znanstvenom časopisu Nature Scientific Reports. Španjolski i talijanski znanstvenici koji potpisuju ovu studiju izmjerili su količinu magnezija kod ostataka ameba pronađenih u naslagama morskog dna u Sicilijanskom kanalu što je, kako kažu, prilično pouzdan indikator temperature morske vode.
Pad zlatnog razdoblja
Tvrde i kako je sasvim moguće da je zatopljenje u Sredozemlju imalo veze s promjenom s Rimske Republike u Carstvo, koje je osnovao Oktavijan August 27. g. pr. Kr. U studiji nastoje prikazati ključne informacije o interakciji klimatskih promjena te evoluciji ljudskog društva koje se na njih nastojalo adaptirati. Postoji, međutim, jedna bitna razlika između zatopljenja koje se počelo odvijati prije dvije tisuće godina i ovoga što imamo danas. Tada je zatopljenje bilo posljedica intenzivne sunčeve aktivnosti, a danas su krivac za zatopljenje staklenički plinovi.
Sredozemlje se uzima kao epicentar zatopljenja, ovdje se ono najviše osjeti. Razlog je što se u prostoru Sredozemnog mora sudaraju suha zona sjeverne Afrike te vlažni tjekovi zraka sa sjeverozapada. Zato je ovaj prostor toliko osjetljiv na klimatske promjene što vidimo i danas.
I tako je ova grupa znanstvenika pronašla istražujući ostatke sićušnih bića u sedimentu na dubini od 500 metara, da je Sredozemlje karakterizirao hladniji period od 500. god. pr. Kr. pa do 200 god. pr. Kr. Bilo je to razdoblje s puno kiša,klimom u kojoj su grčke i rimske civilizacije mogle uzgajati usjeve. No, to je razdoblje trajalo do 100 god. pr. Kr. čime je koincidiralo sa stvaranjem Rimskog Carstva. Zatopljenje od početka naše ere pa do 500. godine poklapa se i sa zaključcima o zatopljenju temeljenima na istraživanju Atlantskog oceana.
Bilo je to razdoblje novog blagostanja, često ćete pronaći naziv rimski klimatski optimum, kada se Carstvo širilo i živjelo u blagostanju zahvaljujući stabilnim višim temperaturama. To najprosperitetnije razdoblje Rimskog Carstva koincidira s najtoplijim periodom na Sredozemlju u posljednjih 2000 godina. No, nakon toga dolazi do hlađenja s tek manjim oscilacijama u temperaturi. Klima se mijenja od vlažne prema suhoj pa je to možda označilo početak pada zlatnog razdoblja Rimskog Carstva nakon 500. godine. Studija, kažu znanstvenici koji je potpisuju, dokazuje korelaciju između razina prosperiteta Rimskog Carstva u promatranim periodima te klimatskim ciklusima. To se može primijeniti i na današnje vrijeme.
Pepeo ohladio zemlju
Razumijevanje klimatskih promjena iz tog perioda može nam pomoći da se bolje pripremimo za ono što bi nam mogle donijeti klimatske promjene koje se događaju danas, poručuju znanstvenici iz Italije i Španjolske koji su napravili ovaj znanstveni rad. U medijskim napisima o ovoj studiji spominje se i jedna objavljena ovog lipnja u kojoj se tvrdi da je snažna vulkanska erupcija na Aljasci prije dvije tisuće godina vjerojatno izazvala globalni klimatski šok na drugoj strani Zemlje koji je doprinio padu Rimske Republike, razdoblja koje je smijenilo Carstvo.
Riječ je o erupciji vulkana Mount Okmok 47 god. pr. Kr. gdje su čestice pepela koji je izbacio bile toliko guste da su uspjele ohladiti Zemlju. Bilo je to razdoblje iznimno velikih padavina i hladnoća na Sredozemlju što je pridonijelo okončanju Rimske Republike.
najjači staklenički plin je vodena para. a o njoj ni riječi u tim velikim znanstvenim epohalnim djelima. oscilacije sunčevog isijavanja traju oduvijek, i direktno utječu na temperature na zemlji. co2 je minoran u cijeloj priči, je sa koncentracijom u atmosferi od 0,039 % samo oni kojima je tehnička strana slaba mogu vjerovati da taj plin, porast koncentracije i za 100%, može nešto značiti u toj masi plinova u atmosferi. vodene pare ima do 4% u atmosferi, i ona je ključna u priči oko dizanja temperatura. ne co2, co (koji je inače 200 puta jači od co2 po ovom pitanju...). kad bi čovjek razmišljao svojom glavom, zapitao bi se zašto se utjecaj vodene pare zanemaruje, tj. uopće se ne istražuje (probajte pronaći neki 'jači' članak na tu temu...), ali se co2 pridaje odlučujuća uloga u procesu kojeg u prvom redu ne poznajemo uopće, imamo tisuće modela na isti kalup, svima njima je co2 ključni faktor, 'znanstvenici' se igraju dodavanje co2 u model, i usmjeravaju ga, programirano ,da izbacuje rezultate koje oni očekuju. model koji to ne radi se odbacuje. kome je u interesu na smanjivanju co2 zaraditi? naftaši su prije 100 i više godina odigrali već jedna takvu partiju, sa konopljom, proglasili je opasnom, drogom, i maknuli konkurenciju. povijest se uvijek ponavlja, sad neki novi klinci naftu i ugljen proglašavaju opasnim, a u pozadini su njihove tehnologije, tj. proizvod. briga za okoliš? da se stvarno netko brine ne bi dopustio da se šire građevinska područja.