Spora pravda nije pravda. To i ptice na grani znaju, no ipak, suđenja u Hrvatskoj, u prosjeku, kažu statistike, traju najmanje sedam godina. A nekada i dulje. Evo, recimo, slučaj Krešimira Gilje, optuženog da je 1999. pred jednim zagrebačkim kafićem ubio Mirka Rimca, hrvatskog Kanađanina, te ranio još dvije osobe, neki dan je okončan – zastarom. Bez presude, iako je na tom predmetu tijekom godina radilo petero sudaca i bila je donesena i osuđujuća presuda koju je 2011. ukinuo Ustavni sud.
U idućih 15 godina četvero sudaca koji su radili na predmetu nije se uspjelo izboriti s Giljom i njegovim traženjima izuzeća sudaca i tužitelja, otkazima punomoći odvjetnicima, nedolascima, odlaskom u BiH... Na sramotu hrvatskog pravosuđa slučaj je otišao u zastaru, kao što su u zastaru nedavno otišle i kazne koje je hrvatsko pravosuđe izricalo tajkunu Miroslavu Kutli. I on je spas od brojnih optužnica, suđenja i presuda potražio u BiH, a kako ima i državljanstvo te države, nije mogao biti izručen. A bogme ni pospremljen u neki od tamošnjih zatvora po hrvatskim presudama za gospodarski kriminal jer se ispostavilo da to zašto je u Hrvatskoj suđen, u BiH – nije kazneno djelo.
Zašto suđenja u Hrvatskoj traju godinama? Isti se problemi gomilaju i ne rješavaju
Suđenja u Hrvatskoj, u prosjeku, kažu statistike, traju najmanje sedam godina. A nekada i dulje
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.