Do jučer vjerojatno nitko od nas nije mogao ni zamisliti karantenski stil života kojim danas živimo. To nije ni čudno, jer u prošlosti su pojedini gradovi ili područja bili stavljeni u karantenu, ali nikada u karanteni nije bio cijeli civilizirani svijet. A opet, ono što je do jučer bilo nezamislivo, sada nam je postalo ne samo zamislivo već nam je s vremenom postalo nezamislivo da bi stvari u budućnosti mogle stajati puno drugačije. Sviđalo nam se to ili ne, život u karanteni je postao naše “novo normalno”.
Kao što nam je do jučer bilo normalno otvoriti kišobran kada počne padati kiša, tako će nam sada biti normalno da se države zatvaraju u karantenu čim određenom broju ljudi počne curiti nos. I to će tako biti u najmanju ruku dok se ne proizvede cjepivo. A to je predugo vrijeme da bi život mogao čekati. Puno je toga napisano o lošim socijalnim, ekonomskim, psihološkim i političkim posljedicama života u karanteni. Ali, nije baš sve tako jednobojno. Tako je, recimo, malo tko očekivao da će primjena nemedicinskih rješenja iz 18. stoljeća na rješavanje zdravstvenih problema u 21. stoljeću pokrenuti niz zanimljivih inovacija i dovesti do prave male futurističke revolucije u našim životima.
A opet, upravo nam se to događa. “Svako je zlo za neko dobro”, kaže se, pa tako i život pritisnut nevoljom stvara nove mogućnosti i iznalazi nova rješenja. Tako smo do jučer mislili kako ništa ne može zamijeniti odlazak djece u školu, a danas vidimo kako je školovanje od kuće nešto sasvim moguće. Također, mnogi su ljudi do jučer morali odlaziti na posao, a sada vidimo kako taj posao obavljaju od kuće, što je pokazalo i određene prednosti. Dobar dio naših života preselio se “online”, i na iznenađenje mnogih takav se život pokazao humaniji i kvalitetniji od onoga kakav smo imali u “realnom” svijetu. Ako se sada, primjerice, razvijaju aplikacije koje prate stanje ljudi zaraženih koronom, zašto to isto ne bi bilo moguće i za praćenje ostalih kroničnih bolesti?
Zar to ne bi znatno relaksiralo gužve u čekaonicama i pridonijelo poboljšanju zdravlja nacije? Amazon je u samo mjesec dana otvorio 100 000 novih poslova širom svijeta kako bi obavljao povećani broj narudžbi za kućne dostave. Takav bi trend uskoro naporne odlaske u supermarkete mogao učiniti suvišnima. Kada bi ljudi radili od kuće i ne bi jurili u supermarkete, ne bi bilo ni velikih gužvi u prometu, a time bi se smanjila i razina zagađenja. Život u gradu za mnoge ljude više uopće ne bi bio nužnost, već bi mnogi mogli živjeti na selu ili u predgrađima, a opet ništa ne gubiti od prednosti života u gradu. Nužda nije pritisnula samo građane već i vlasti, pa vidimo kako se ubrzano rješavaju pitanja koja su se dosad bespotrebno odlagala.
Digitalizacija podataka učinit će mnoge usluge dostupnije građanima, što će povećati i transparentnost države, a moguće i smanjiti korupciju i “uhljebljivanje”. Sada nema izlika ni da se digitalizacija uvede u sam politički proces, koji bi time postao transparentniji i demokratskiji. Tako ćemo konačno i mi obični smrtnici dobiti priliku izravno promatrati “Velikog Brata”, a ne samo on nas. Već dugo slušamo o tome kakve nam sve mogućnosti pruža digitalna revolucija, ali su nam od svega toga dosad nudili samo Facebook i Instagram. Sada pak vidimo kako su svi zapeli pronaći rješenja za goleme probleme koje normalnom funkcioniranju života nameće život u karanteni.
Tako se prirodno nameće pitanje zašto ona rješenja koja su se pokazala dobrima ne bismo zadržali i kada jednom kineski virus bude konačno poražen? Korona je u kratkom vremenu ostvarila ono što nam sva moguća futuristička obećanja posljednjih desetljeća nikako nisu isporučivala. Tako nam je, pored svih zala, donijela i konačno pokretanje digitalne revolucije u punom opsegu. Kada sve ovo prođe, nitko više neće prihvaćati izgovore koji bi nam obećavali “povratak na staro”, jer smo vidjeli da je moguće i nešto bolje. S mnogim koronarješenjima život nakon korone mogao bi postati jeftiniji, s manje stresa i više slobodnog vremena, koje bismo mogli posvetiti sebi, obitelji i prijateljima. Ironija je u svemu tome da nam sve to što je dobro ne dolaze kao rezultat našeg izbora, već nevolje koja nas je snašla. Ali, i to je priča o nama, kakvi već jesmo.
Blago nama kakve se sve dobrobiti mogu izroditi iz ovoga, čovjek poželi da potraje kako bi sve bilo još ljepše! Zašto bismo uopće živjeli, mogu to za nas i električne ovce?