Kardinal Pierbattista Pizzaballa rođen je u Bergamu, jedna je od tema razgovora u dvoranama Vatikana. Mlađi desetljeće od kandidata koji se smatraju favoritima za papu, prvi jeruzalemski kardinal ipak se pojavio kao intrigantna mogućnost, gurnut u središte pozornosti ratom u Gazi koji ga je prisilio da se suoči s teškim pitanjima o vjeri i čovječanstvu. "Svaki čovjek vjere ima pitanja, uključujući i mene", rekao je Pizzaballa u intervjuu manje od dva tjedna prije smrti pape Franje. "Toliko si frustriran situacijom i pitaš Boga: 'Gdje si?'. 'Gdje si?' Onda dođem sebi i shvatim da bi pitanje trebalo biti: 'Gdje je čovjek sada? Što smo učinili sa svojom čovječnošću?'", kazao je. "Ne možemo smatrati Boga krivim za ono što radimo", rekao je.
Pizzaballa, koji je prošli mjesec napunio 60 godina, stigao je u Jeruzalem u dobi od 25 godina, kao svećenik u svom prvom mjesecu službe. Odrastao je u takvom siromaštvu da je prilikom odluke o ulasku u monaški život bio uzet u obzir i to da će njegova obitelj imati jedna usta manje za nahraniti. Ali, prvenstveno, inspirirao ga je lokalni svećenik biciklist, koji je u svijet odrastajućeg dječaka unio radost i život duha. Ako je šira javnost išta znala o Pizzaballi prije smrti pape Franje, onda se radilo o gesti koju on smatra toliko "očitom" da je gotovo besmislena: Devet dana nakon početka rata između Izraela i Gaze – i dva tjedna nakon početka kardinalskog mandata – ponudio se u zamjenu za izraelsku djecu koju je Hamas 7. listopada uzeo za taoce, piše CNN.
Odgovarajući na upit u zatvorenom telefonskom razgovoru s novinarima vatikanskog parlamenta namijenjenom raspravi o njegovom povijesnom imenovanju, Pizzaballa je jednostavno rekao: "Spreman sam na razmjenu, bilo što, ako to može dovesti do slobode, da se djeca vrate kući... S moje strane postoji potpuna spremnost". Ipak, činjenica da usred kaosa i nedostatka vodstva koji su obilježili ratno razdoblje, nijedna druga osoba, politička ili vjerska, lokalna ili globalna, nije ponovila njegov refleksivni prijedlog, za njega je izvor čuđenja. Kao i činjenica da nitko na poziciji moći nije odgovorio.
"U ovom trenutku, imam dojam da je institucija vođa na neki način paralizirana svojom ulogom“, rekao je Pizzaballa. "Pouka koju ovdje vidim je da vjera i moć ne idu dobro zajedno. Ako želite biti slobodni kao vjerski vođa, morate biti neovisni o bilo kakvoj vrsti moći, ekonomske moći, političke moći, društvene moći, čega god. A sada nismo tamo", dodao je.
Na početku rata, Pizzaballa je pronicljivo predvidio da je „prvo što treba učiniti pokušati izboriti oslobađanje talaca, inače neće biti načina da se zaustavi (eskalacija), dodajući upozorenje: "Ne možete razgovarati s Hamasom. Vrlo je teško", dodao je.
Devetnaest mjeseci kasnije, s Izraelom na rubu proširenja rata i 59 talaca koje Hamas još uvijek drži, njegove riječi čine se proročanskima. Pizzaballa s lakoćom prihvaća vlastite kontradikcije. Franjevački fratar, koji je posvetio svoj život ideji univerzalne crkve, lako se kreće među židovskom i muslimanskom većinom u čijoj je sredini proveo svoj život. Kao latinski patrijarh Jeruzalema od 2020. godine, predvodi katolike koji žive u Izraelu, palestinskim teritorijima, Jordanu i Cipru.
Proživjevši gotovo cijeli svoj odrasli život u Jeruzalemu, s doktoratom s Hebrejskog sveučilišta, Pizzaballa se može srdačno držati u teološkoj raspravi na YouTubeu, na tečnom hebrejskom, s izraelskim ortodoksnim rabinom, zvučeći za cijeli svijet kao dva stara susjeda u kafiću. Ipak, vjera je srž njegova života. Njegova nova kardinalska titula i rat gurnuli su ga u nepoznatu ulogu govora i u ime Izraelaca i Palestinaca, a posebno stanovnika Gaze, u Vatikanu – osjećajući, rekao je, „potrebu da budem glas svog naroda svijetu, ali i glas vjere svom narodu.“
Rat je također prisilio Pizzaballu da odgovori na neposrednu, egzistencijalnu tjeskobu oko samog pitanja zajedničkog čovječanstva. Pizzaballa je dva puta posjetio Gazu od početka rata, jednom prošlog svibnja i ponovno neposredno prije Božića. Tijekom posjeta Gazi, kupovao je hranu od muslimanske zajednice u Jeruzalemu, skladištio je kod židovske tvrtke i donosio je kršćanima u opsjednutoj obalnoj enklavi. Pizzaballina lakoća sa samim sobom i autentičnost osvojili su mu srca Jeruzalemčana. Njegovi župljani, uglavnom Palestinci, u njemu vide potvrdu vlastitih drevnih veza s korijenima kršćanskog identiteta.
Dok se uvlačio u crnu limuzinu koja će ga odvesti do zračne luke Ben Gurion i na konklavu, neki zaposlenici patrijarhata i prijatelji koji su došli posebno da ga prate za tu značajnu prigodu okružili su vozilo i otpjevali blagoslov na arapskom.
Otvori KEKS Pay
