I jučerašnji prosvjed zaštitara upozorio je: uz pirotehničare, koji stalno ginu i stradavaju, a da im nisu poštovana ni osnovna prava, jedino su u još gorem položaju zaštitari u tvrtkama za osiguranje. Ljudi koji su stalno na meti razbojnika, ubojica i inih probisvijeta, mjesečno zarađuju oko 2500 kuna. Nedovoljno za osobne potrebe, a kamoli za pristojan život obitelji.
Pritisnuti s jedne strane obvezama i odgovornosti u iznimno rizičnu poslu, a s druge poslodavcima koji ih maksimalno iskorištavaju i izrabljuju, osjećaju se kao glineni golubovi u streljani. Svaki razbojnik u državi koji nosi oružje, pri pokušaju da otme šaku novca, pucat će u njih bez milosti i grižnje savjesti kao u najljućeg neprijatelja. Drski upad u poslovnicu Fine i ubojstvo te teško ranjavanje dvojice zaštitara u podnevnim satima pokazuje da su pljačkaši uveli novo pravilo te loše plaćene zaštitare doveli u očajno stanje. Sve su vlade dosad štošta obećavale, pa i odlučnu borbu protiv organiziranog kriminala kao jednu od prioritetnih zadaća.
Ali od tih riječi baš ništa. Valjda je svakome poznata i sprega državnih tijela s kriminalom. Svi sve vidimo i znamo, ali nitko nema hrabrosti pokrenuti raščiščavanje privatizacijskih milijunskih pljački, trgovinu drogom i oružjem, takoreći, na ulici te nerazjašnjena ubojstva, pa stoga i nije čudno što nam međunarodne institucije stalno stavljaju pod nos loše stanje u pravosuđu i visoko mjesto na ljestvici korumpiranosti. Sasvim je normalno da ministri i njihove supruge imaju svoje tvrtke i lobiraju za vlastiti posao na štetu države, usputno nam dijeleći lekcije kako se poštuju i provode zakoni.
Bez cjelovitog plana iza kojeg će stati sve relevantne institucije u borbi protiv svih oblika kriminala, bez općih prihvaćanja europskih načela i javne osude, teško će biti kvalitetnijih pomaka. Ovo se tiče svih nas, svaka pljačka, a napose gubitak života, ozbiljan je događaj s dalekosežnim posljedicama za obitelji stradalih i cijelo društvo.
