Tijekom nedavne inventure naše prve “petoljetke” u EU stekao se dojam da je većina Hrvata ipak zadovoljna što je Hrvatska naposljetku postala ravnopravna članica EU. Plusevi su nadjačali minuse, premda je članstvo od našeg ulaska izgubilo dio one magične privlačnosti koja je vladala ranih dvijetisućitih kada su u EU ušle Slovenija, Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska. Pomalo apsurdno, ali vijest iz Velike Britanije, koja izlazi iz EU, nadvija crne oblake nad našim “regionalnim” susjedstvom koje također aplicira za članstvo u EU.
U izvješću Odbora za vanjsku politiku zastupničkog doma britanskog parlamenta navedeni su, u sklopu pripreme summita o zapadnom Balkanu, rezultati ankete prema kojoj samo 39 posto građana EU podržava njezino daljnje širenje. Protiv toga je 49% građana. U 19 od ukupno 28 zemalja članica apsolutna je većina stanovnika protiv proširenja.
Ti su rezultati za mainstream politike EU vjerojatno poražavajući, no to jest realnost. Još prije samo 14 godina 53% građana EU odobravalo je širenje “najelitnijeg u svijetu” kluba država, kako se tada tepalo Uniji. U međuvremenu, vidimo da se Unija “stisnula” i ogrubjela, što zbog migranata, što zbog “problematičnih” i tvrdoglavih građana Istočne Europe koji su se unutar EU brzo narogušili prema starijim i moćnijim članicama te provode svoju autonomnu politiku prema migrantima i sigurnosti unutar EU. Isti autori istraživanja procjenjuju da će zemljama zapadnog Balkana (WB), BiH, Srbiji, Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori i Kosov, trebati od 50 do 60 godina da bi dostigle prosjeke EU.
Ta anketa, naravno, ne znači da te zemlje neće još desetljećima moći ući u EU, no pokazuju da stvari za njih ne idu u dobrom smjeru. Za ulazak neke nove države u EU, naime, potreban je pristanak svih. Što se Hrvatske tiče, ona ovdje neće diktirati zbivanja i neka gleda svoje interese. Ako je onaj vlak iz 2013. bio zadugo zadnji, onda je dobro da smo se u zadnji čas ukrcali i maknuli sa zapadnog Balkana.
Pa dobro i red je da potomci Turaka ostanu tamo s Turcima