Željka Jurić, djevojčica poznata s fotografija nastalih pri padu Vukovara, čije je uplakano lice obišlo svijet govoreći o patnjama Vukovaraca, nakon deset godina vraća se u rodni grad. Zahvaljujući anonimnome članu Društva "Hrvatska žena" koji će financirati obnovu kuće za njezinu obitelj, Željkin san za Božić će postati stvarnost!
Ta šesnaestogodišnjakinja mnogo je zrelija od svojih vršnjaka. Prerano odrastanje nije bilo njezin izbor. Nije imala bezbrižno djetinjstvo, kao ni većina njezinih prijatelja iz Vukovara. Ipak, za razliku od ostalih, sudbina se sa Željkicom poigrala prretvorivši je sa samo šest godina u simbol stradanja i patnje svih onih koji su zbog rata rata morali napustiti svoj dom.
Mnogi znaju za snimku BBC-jeva novinara na kojoj uplakana djevojčica drži za ruku staricu na čelu kolone koja pod paskom srpskih tenkova napušta razoreni grad. Koliko su joj samo imena dali: Tužna djevojčica, Uplakana Željkica, Curica tužnih očiju... Da je njezina obitelj za svako to ime, za svaku ispričanu priču i fotografiju koja je u javnosti izašla dobila po jednu kunu, danas ne bi živjela u blatnoj kaljuži zagrebačkoga naselja Španskog. Trošne drvene barake, koje podsjećaju na vremena zahuktale stanogradnje i radnike koji su u njima živjeli, danas su daleko od pristojna doma.
Deset je godina prošlo od pada Vukovara i od dolaska gospođe Jasminke s petero djece u hrvatsku metropolu. Iako su im otad nekoliko puta razni "dobrotvori" nudili kuće, imanja, stanove, ostali su u Španskom. Da bi se stanje nakon deset godina moglo promijeniti, navijestila je Ljilja Vokić, predsjednica Društva "Hrvatska žena", koje slavi 80. obljetnicu. Jedan od dvaju počasnih muških članova inače strogo ženskog društva namjerava pomoći Željki i njezinoj obitelji obnovom kuće u Vukovaru. Prema riječima profesorice Vokić, kuća bi trebala biti obnovljena i namještena do Božića ove godine. Dobrotvor, po struci liječnik, zasad ne želi izaći u javnost, a u Društvu najavljuju da će za nekoliko dana spomenuti gospodin održati konferenciju za javnost, na kojoj će otkriti svoj identitet.
- Bez obzira na to koliko smo puta već čuli takvu novost, iznenađeni smo - rekla nam je gospođa Jasminka, koja se oporavlja od operacije karcinoma. - Svaka slična vijest vraća mi nadu da ipak ima budućnosti jer već nekoliko godina vodimo pravi rat s gradskom upravom Vukovara.
Kaže da su nakon višegodišnjega vozikanja na relaciji Zagreb-Vukovar, tisuća prijeđenih kilometara i borbe s birokracijom napokon dobili rješenje za useljenje u jednu kuću. No, kada su rješenje imali u rukama, u kuću se uselio netko drugi.
- Grad i gradonačelnik prevarili su nas. Oni imaju vile, a mi živimo ovdje. No, ovaj put nismo se predali, išli smo do kraja - kaže gospođa Jasminka paleći cigaretu za cigaretom, pobjednički dodavši da su joj priznali pravo na tu kuću. - Ako se ovo sa spomenutim anonimnim gospodinom i ostvari, neće biti sretnijih ljudi od nas!
- Želim se što prije vratiti u rodni grad - kaže nam Željka, držeći plavu jaknu s poznate fotografije.
Željka je danas učenica prvoga razreda srednje Poljoprivredne škole u Dubravi. Iako joj škola nije blizu, izabrala ju je zbog ljubavi prema cvijeću:
- Najdraži mi je cvijet ljiljan. Voljela bih jednoga dana u Vukovaru, u vrtu iza naše kuće, imati staklenik i malu cvjećarnicu. Volim raditi u stakleniku jer tamo nema ljudi - okružena sam samo cvijećem.
Nikica Maul
