Izvješće o fizikalno-kemijskom sastavu mikroplastike u podzemnim vodama, koje je po nalogu USKOK-a izradio Institut za vode Josip Juraj Strossmayer, donosi dosad najjasnije pokazatelje kako ilegalno odlagalište otpada u Gospiću, koje je predmet istrage, ipak ima utjecaj na kvalitetu podzemnih voda u blizini odlagališta.
Izvješće, izrađeno početkom kolovoza, donosi zabrinjavajuće podatke koji nedvojbeno potvrđuju ekološku ugroženost podzemnih voda u blizini odlagališta. Preciznim laboratorijskim analizama uzoraka podzemnih voda iz triju bušotina koje okružuju ilegalno odlagalište dokazano je postojanje ozbiljnog, lokaliziranog onečišćenja plastičnim materijalima. Ključni pronalazak ovog istraživanja krije se u činjenici da laboratorijski rezultati prstom upiru u točno određenu lokaciju – ilegalno odlagalište otpada koje se nalazi u međuprostoru između mjesta uzorkovanja.
Znanstvenici s Instituta za vode su primijenili metodu takozvanog "kemijskog otiska" kako bi identificirali vrstu i masu plastike u vodi. Rezultati jasno diferenciraju tri promatrane lokacije gdje na dvije točke na rubu odlagališta postoji minimalno i nisko onečišćenje mikroplastikom, ali zato treća lokacija predstavlja alarmantnu zonu zagađenja. U njoj je identificirano čak 89,2% svih prioritetnih polimera obuhvaćenih cijelim istraživanjem. Ovdje su izmjerene iznimno visoke masene koncentracije koje se penju do iznimno velikih 737,155 µg/L (mikrograma po litri).
Ključni dokaz koji povezuje zagađenje s obližnjim odlagalištem otpada je pojava polistirena, materijala koji se masovno koristi za izradu stiropora, ambalaže za hranu i jednokratne plastike. Dok u uzorcima s dvije točke uzoraka polistirena uopće nema, na točki K on potpuno dominira. To stvara vrlo visoku sumnju, i logičku pretpostavku, da zagađenje ne dolazi iz daljine, već se pojavljuje tek nakon što podzemna voda prođe ispod odlagališta otpada, tj. prostor ispod točke N gdje ga nema i točke K gdje ga ima u iznimno zabrinjavajućim količinama. A točno između te dvije lokacije nalazi se ilegalno odlagalište otpada zbog kojeg se vodi istraga protiv Šincekovih.
Nalazi uzeti istoga dana s kritične točke K, ali s različitim vremenskim odmakom, pokazali su različite rezultate i različitu veličinu čestica mikroplastike, što upućuje na to da zagađenje podzemnih voda nije stalno i jednolično. Plastika, dakle, ne prodire u vodu u istim količinama svaki dan i nije u podzemnim vodama konstantno već se pokreće vanjskim faktorom, u ovom slučaju najvjerojatnije kišom. Tada dolazi do naglog, masovnog prodora mikroplastike u podzemlje u obliku vala ili pulsa. To opet upućuje na izvor koji je blizu promatranoj lokaciji i na otvorenom.
Iako ovo izvješće daje neoborive dokaze o trenutačnom stanju, a to je da su podzemne vode u blizini ilegalnog odlagališta otpada u Gospiću izrazito zagađene mikroplastikom, Institut za vode napominje kako se ono temelji na jednom ciklusu uzorkovanja i da ovi nalazi moraju poslužiti kao ozbiljno upozorenje nadležnim službama za hitnu sanaciju i bolju zaštitu podzemnih voda od utjecaja odlagališta. Uz to, za znanstveno potpun i izravan zaključak da je upravo odlagalište izvor onečišćenja potrebno je dokazati hidrogeološku povezanost, odnosno utvrditi smjer toka podzemnih voda ispod odlagališta. Iako se u ovom slučaju odgovor nameće sam po sebi, s obzirom na lokacije na kojima su uzeti promatrani uzorci.
Otvori KEKS Pay
Sve to potvrđuje da su građani koje se ignorira dvije godine potpuno u pravu.