Skijanje više nije popularan nacionalni sport kakvim ga je učinila jedna zagrebačka obitelj. U vrijeme kad su ga Kostelići svojim rezultatima popularizirali zbog otkazivanja sajma rastrošnosti zvanog Snježna kraljica danima bi se tugovalo i nitko se ne bi usudio likovati zbog milijunskih ušteda u gradskoj blagajni.
Tada glasnogovorniku Mosta Nikoli Grmoji ne bi palo na pamet prozivati ni predsjednika Hrvatskog sabora što je s obitelji otišao na skijanje. Čak i da je socijalna situacija približno teška kao što je danas kad si “samo” 200 tisuća hrvatskih građana može priuštiti tu financijsku avanturu, naravno uza sve one sarme u prtljažnicima vozila. Uzgred, kakav bi tek sigurnosni problem bilo čuvanje šefa Sabora da nam socijalna slika nije tako loša, svedena na tek dvosatne gužve na granici prema stranim skijalištima.
Svekoliku pozornost javnosti Željko Reiner mogao je izbjeći da je izabrao naše more i smještaj, premda i skuplji, u jednom od ruskih hotela na Malom Lošinju. Onda mu jedriličarka Anka Mrak-Taritaš ne bi poručivala da mu u smjeru prema jugu gdje nema gužvi ni rotirke ne bi trebale. A čak i da je primijećen u priveligiranim okolnostima tada mu ne bi predbacivali manjak socijalne empatije već bi, štoviše, bilo primijećeno da je kao potrošač nacionalno osviješten.
Iako su stručnjaci za sigurnost uočili da je kolona vozila sigurnosni problem za čuvanje osobe takvoga stupnja zaštite, nitko nije problematizirao moguće Reinerovo čekanje u inozemnim kolonama i redovima na skijalištu. Kao i dopuštenost toga da osoba takvoga državnog značaja uopće riskira sa skijanjem u ovako ozbiljnom političkom trenutku kad je predsjednica države u SAD-u, Sabor nije do kraja formiran, mandatar je opterećen opremanjem svoga stana u kombinaciji sa stalnim prijetnjama Mosta kako to sve možda radi uzalud, a Milanović je, na našu sreću, s obzirom na aktualno psihičko stanje njega i njegove vlade, samo tehnički premijer.
Drukčije je bilo kad je Milanović išao na skijanje u Austriju ili ministar financija Slavko Linić u Dubai. Tada nam država još nije bila u problemima u kakvima je danas. Tada si je, nekažnjeno i s gledišta sukoba interesa i političkog morala, ministar zdravstva Siniša Varga mogao dopustiti da o trošku poreznih obveznika sa službenim vozilom i vozačem ode u Italiju održati (ne)plaćeno predavanje našim skijašima o njihovim zdravstvenim pravima u inozemstvu. Jesu li još svježa sjećanja na to, ili su “sarme u prtljažniku” krive za znakovitu šutnju hrvatskih socijaldemokrata na temu koja je trostruko njihova kao socijalna, antihadezeovska, a i dušu je dala za komentiranje na Facebooku.
Šuti čak i Gordan Maras koji se radije odlučio odgojno utjecati na stranačkog kolegu Ivu Baldasara kojem je u svom stilu do zuba naoružan argumentima objasnio: “SDP nije izgubio ni izbore, ni obraz”, da bi mu zatim pod navalom istinoljubivih osjećaja maestralno zakucao: “Govoreći istinu obraz se ne gubi”.
U kritičkim osvrtima i različitim političko-sigurnosnim aspektima “afere Reiner” nije zapažena i jedna pozitivna okolnost – bolji status znanstvenika u našem društvu. Donedavno su to bili uglavnom crkveni miševi, a sada vidimo da akademik i navodno naš najcitiraniji znanstvenik u medicini ipak može sebi i obitelji priuštiti i skijanje u inozemstvu, i to ne na Kupresu. Uz to, Reiner je odgovarajući na prozivke rekao da je uzeo godišnji (baš se odmorio!) zbog stresne kampanje i napornih pregovora, a ne zbog napornog znanstvenog rada ili rada u bolnici. Neiskusni Grmoja očito još ne shvaća kako je politika težak posao. I kako li će tek biti kad se realizira HDZ-ovo obećanje o snižavanju plaće dužnosnicima. To će sigurno privući još mnoge materijalno dezorijentirane domoljube kakvima obiluje naša zemlja, osobito nakon “dobrodošlice” kakvu je iskusio Tihomir Orešković, da daju na raspolaganje svoje menadžerske i ine sposobnosti. Doduše, što se zastupnika tiče, bude li im i dalje posao dizanje ruku, uza sve slobodne dane, druge beneficije i uz 30-postotno sniženje imat će još uvijek sasvim pristojnu plaću.
Iako Orsat Miljenić koji ima obitelj s troje djece vjerojatno neće biti jedini zastupnik koji će, ostvare li se “pametni planovi”, tražiti drugi posao jer su mu ti prihodi nedostatni. Četiri godine kao ministar pravosuđa nije uočio ono što je kroz osobno iskustvo iz prve shvatio. Naime, i takva snižena plaća zastupnika još uvijek je veća od plaće većine sudaca, koji nemaju ni dodataka ni beneficija. Kakve li sreće za suce i pravosuđe što taj resor nakon Miljenića neće preuzeti Reinerova već Grmojina ekipa!
>>Predsjednica u SAD-u, Reiner na skijanju, a premijera još nemamo
>>Reiner: pratnju bih vrlo rado izbjegao da sam mogao
