Predsjednik RS-a Milorad Dodik mogao je s distance promatrati posljednja zbivanja u dijelu Federacije BiH koja jedni nazivaju bosanskim, a drugi bošnjačkim proljećem. Ne niječući ogromno socijalno nezadovoljstvo s kojim se manipulira, srpski lider bez ustručavanja tu antibirokratsku revoluciju povezuje s pokušajem promjene ustavnog uređenja zemlje koji je podržan od međunarodne zajednice s ciljem stvaranja bošnjačke države. Najavljuje da to neće dopustiti u RS-u! Dodik pozdravlja dolazak Milanovića tvrdeći da je eskalacija međunacionalnog nasilja zaustavljena zahvaljujući snažnom angažiranju hrvatskih i srpskih lidera.
Predsjedniče, miriše li vam na rat?
Ne!
A na obnovu sukoba?!
Ima onih koji ne isključuju mogućnost nekog rata.
Tko su ti?
Sav je problem u ovoj zemlji što se od nje pravi iluzija. A iluzija se pokazuje i kroz događaje koji su ovih dana u BiH na sceni. Svi nas strani diplomati uvjeravaju da je na djelu socijalni bunt svih građana, što, naravno, nije točno. To se jasno može locirati na bošnjačka, muslimanska područja gdje je sve kulminiralo nasiljem.
Tvrdite li da nema socijalnog nezadovoljstva?!
Ne. Ljudi su vjerojatno motivirani socijalnim nezadovoljstvom, samo je problem što su u ranoj fazi ti prosvjedi postali politički s jasnim zahtjevima, pa nije slučajno da su upravo ciljevi prosvjeda bile županije. Time se vrlo jasno pokušalo utjecati na ustavni poredak Federacije s tvrdnjama da su za sve krive županije, a ne neučinkovita federalna vlast koja je cijelo vrijeme fingirana uz pomoć stranaca. Nasilnici koji su se pojavili među prosvjednicima usmjereni su na županijske institucije kako bi uputili političku poruku da su županije glavni krivci za sva zbivanja, čemu su prethodile kampanje kojima se ljude uvjeravalo u to. Vrlo se jasno vidjelo da je u svemu tome bilo plaćenika. Mi točno znamo da su oni koji su sve pokrenuli u Brčkom, Sarajevu i Tuzli u jednoj nevladinoj organizaciji u Beogradu samo prije nekoliko dana dobili novac da bi to napravili.
Tko to radi?
Stranci nastoje opet proizvesti iluziju kako se ovdje bune svi, ali je i više nego očito da je sve nacionalno motivirano, locirano i provedeno. Dominantno su u prosvjedima sudjelovali Bošnjaci. U Republici Srpskoj pak razne karikature, koje su pokušale proizvesti vijest, udruženja Bošnjaka ili nevladine organizacije koje se oslanjaju na institucije iz Sarajeva. Koliko je sve to providno pokazuje i činjenica s jedne lokalne televizije koja po cijeli dan prenosi “prosvjede”. Kada su jednoga čovjeka pitali ide li na prosvjede, on je odgovorio: “Ne, idem u Dom zdravlja.”. Međunarodna zajednica u svemu tome nije nevina.
Propao projekt Komšić
Možete li reći tko iz međunarodne zajednice stoji iza toga?
Njihove obavještajne strukture su već dulje aktivne. A kada analizirate priopćenje veleposlanika zemalja članica Vijeća za provedbu mira (PIC), koji su to potpisali, mnoge stvari postaju vam jasnije. Jednostavno je nevjerojatno da su svi gotovo napamet naučili isto priopćenje, a takvu ocjenu imate i u europskim institucijama. Svi govore o probuđenoj BiH i kako je ovo dobro za europski put BiH, kako daje nadu.
A o čemu je zapravo riječ?
Tko baci kamen, bit će mu uzvraćeno. Mene ne zanima priča koju su stvorili, o zajedništvu nasilnika i policije
Ma to je potpuno pogrešna predstava, a možda čak i svjesno lažu sebi i svojoj javnosti.
Vidjeli smo ono što se zbivalo u većinski bošnjačkom dijelu Federacije BiH, kako ocjenjujete ponašanje srpskih i hrvatskih vlasti u zemlji?
To je ključno pitanje. S punom odgovornošću tvrdim da su srpski i hrvatski dužnosnici spriječili doslovno da se u kontraprocesu okupe Srbi i Hrvati i da dođe do sukoba s Bošnjacima. To je istina. Ovdje u Banjaluci bilo je puno ljudi koji su bili spremni sukobiti se s onima za koje su smatrali da su napali Republiku Srpsku. I da nije odgovorne srpske politike, jednako kao i u Mostaru odgovorne hrvatske političke elite, pitanje je što bi se dogodilo. Nevjerojatno mi je da u takvome ozračju nitko ne govori o onima koji su sudjelovali u neredima. Kakav je to sistem u kojemu bude ozlijeđeno 140 policajaca, a samo 20-tak prosvjednika. Problem su ovdje stranci koji podcjenjuju našu inteligenciju i mogućnost da analiziramo stvari.
Pročitao sam jedan dobar politički komentar, da jedna lasta ne čini proljeće!
Sve što zimi procvate, mraz jednostavno uništi. Ja sam svjestan da ovdje ima puno ljudi kojima je teško i koji teško žive, ali prosvjedi nisu time motivirani. A naročito mi smeta kada to kažu ljudi koji dolaze izvana. Ovo je još uvijek koliko-toliko socijalno društvo. Ja sam u velikim zemljama vidio na stotine beskućnika koji spavaju na pločnicima, ne kupaju se, nemaju zube, nemaju socijalnu zaštitu, nemaju ništa. Ne kažem da i kod nas toga nema, ali u Banjoj Luci, Sarajevu, Mostaru nećete doživjeti da vidite čovjeka koji nema gdje spavati. A odete li u Washington, vidjet ćete brojne beskućnike koji u veljači spavaju vani i nitko ih ne primjećuje. Isto je tako i u Parizu... Ali, oni ne prosvjeduju?!
Kako u BiH graditi zajedničku budućnost?
Ne zna se danas tko je više protiv ovakve BiH. BiH ne žele Bošnjaci jer ne žele Hrvate za partnere u Federaciji, a Srbe i Hrvate kao partnere na razini države. Oni žele državu za sebe. Nije to nikakva paranoja, nego činjenica. Zato je nemoguće izgraditi bilo kakvo povjerenje. Jedina šansa ove zemlje jest da se podijeli na tri države, koje bi mogle zajedničkim tijelima ustupiti određene nadležnosti kroz konfederalni odnos. U tome slučaju imali bismo potpunu liberalizaciju ekonomije, ljudi i ideja, a da svatko na svome području odlučuje sam o sebi.
Kako u svim tim zbivanjima gledate na ponašanje vodećih bošnjačkih političara?
Posvađani su. SDP, SDA i SBB stalno rade jedni protiv drugih i nastoje se prevariti. To je mržnja. Samo ponekad pojavi se savezništvo protiv nekoga trećeg. Dugo su među Bošnjacima Srbi bili ujedinjujući faktor, a sada su to Hrvati. Kako su se razbili ti zahtjevi prema Srbima i Hrvatima, sada ta mržnja među njima doživljava eksploziju. Projekt Komšić pokazuje najbolje o čemu se radi. Za njega sam svojedobno ustvrdio da je političko nedonošče pobačeno na izborima. Sada vidim da sam bio u pravu. Ta je praksa napravila tektonske promjene. I na njihovu žalost, taj projekt dugoročno nije uspio. Osvijestio je mnoge i doveo BiH u prostor realnosti. Nema BiH ako Hrvati ne izaberu svoga člana Predsjedništva i svoje dužnosnike. Jednako to vrijedi i za Srbe, a i za Bošnjake. Ako se to ne želi, onda ćemo imati iluzije poput Komšića. Kod Bošnjaka se sije lažna nada da će vladati i u Banjoj Luci. Ja im poručujem da to neće nikada biti tako i da se vrijedi za to žrtvovati.
Čuli smo dosta vrućih izjava posljednjih dana, pa tako i izjavu predsjednika Izetbegovića da oni koji ne žele BiH mogu odmah otići, ali da sa sobom mogu ponijeti samo blato na cipelama.
Ja mu poručujem da mi želimo ostati na ovome području i da nas takvim izjavama neće uplašiti. Ne želimo biti organizirani kao sadašnja država BiH. To je razlika. A ako me pitate o odlasku, moj je odgovor Izetbegoviću da nosim cipele broj 47, ali da mogu povući više od 49 posto BiH.
Pohvala Milanoviću
Sarajevo uopće ne doživljavam. Uvijek se bolje osjećam kada dođem u Zagreb ili Beograd
Srpski dužnosnici bili su u Beogradu u nedjelju, premijer Zoran Milanović bio je u Mostaru, turski šef diplomacije Ahmet Davutoglu, stigao je u Sarajevo. Može li se ta situacija protumačiti time da svatko svome jatu leti?
Naravno! I treba.
Kako komentirate dolazak Milanovića u Mostar, ali i žestoke osude tog čina?
Bio je potreban. U Mostaru su napadnuti prostori i institucije gdje dominantno žive Hrvati. A to nisu učinili Hrvati. Zato je pozitivno što je došao da smiri situaciju i onemogući revolt Hrvata, koji je bio opravdan. Zašto su baš Bošnjaci zapalili zgradu središnjice HDZ-a, ne mogu razumjeti niti opravdati, ali bih lakše mogao razumjeti da je to učinio neki Hrvat. A kada su se sjetili da bi to moglo izazvati ozbiljne probleme, otrčali su zapaliti i lokalnu organizaciju SDA. Nažalost, komentari i poruke na Milanovićev dolazak očekivani su. A ja moram reći da će Hrvatska i dalje dolaziti u Mostar, i obrnuto. Kao što će Beograd biti nazočan u Banjoj Luci. Da budem iskren, uvijek se bolje osjećam kada idem u Zagreb ili Beograd nego u Sarajevo, koje ne doživljavam ni na koji način.
Biste li dopustili da netko zapali predsjedničku palaču u kojoj se sada nalazimo?
Ne bih dopustio da netko zapali ijednu zgradu. Mi smo svoje republičke agencije organizirali da se to ne dogodi. Ovdje nitko neće baciti ni kamen. Tko baci kamen, bit će mu uzvraćeno. Mene ne zanima priča koju su stvorili, o zajedništvu nasilnika i policije.
Hoćete li dopustiti prosvjede?
Naravno, ali na zakonom točno propisanim mjestima. Republika Srpska pokazala je kvalitetno lice. Ovdje su prosvjedovali Bošnjaci i nikomu ništa nije nedostajalo. Neću dopustiti da s prozora gledam kako policija dobiva kamenjem u glavu, a da ne može na to odgovoriti. Nećemo dopustiti promoviranje sile i nasilja. A bude li tako, spreman sam stati u policijski kordon i braniti svaki objekt, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest prosvjednika. Nije važno jesu li to Srbi, Bošnjaci ili Hrvati. Ovdje se takav scenarij neće dogoditi.
Očekujete li od Ashton i Fülea zahtjeve za provedbu reformi?
Ma najbolja bi reforma za ovu zemlju bila da se mirno raziđemo i da se naprave države Herceg Bosna, Republika Srpska i Bosna. Kada to sve završimo, onda ćemo moći stvoriti konfederalni odnos. To je najbolje i za Europu, i za Bosnu i Hercegovinu, i za svakoga čovjeka koji ovdje živi.
I nije neki pozitivac, ali ovo šta je rekao je 100% u pravu. Nedavni događaji u BH to definitivno potvrđuju. Konfederacija je jedino rješenje za Hrvate u BH.