“Nećemo obećati da nećemo pribjeći sili i rezerviramo si pravo na poduzimanje svih potrebnih mjera”, poručio je u svom novogodišnjem obraćanju naciji kineski predsjednik Xi Jinping, Naime, Xi Jinping je najavio kako je vrijeme da narod Tajvana prihvati činjenicu kako otok “mora, i bit će ujedinjen s Kinom”. Ova poruka koja dolazi u vrijeme 40. obljetnice početka poboljšavanja odnosa između Kine i Tajvana izazvala je veliku nervozu u cijelom svijetu.
Ne žele biti Hong Kong
Kina Tajvan ne drži suverenom državom, već odbjeglom pokrajinom nad kojom u ovome trenutku nema kontrolu, no ne odriče se ovog teritorija, a Xijeva najava ujedinjenja uklapa se u ovu politiku. Tajvanska predsjednica Tsai Ing-wen odgovorila je da njezina država nikada neće prihvatiti ujedinjenje s Kinom pod uvjetima koje nudi Peking. No što će se doista događati u sljedećem periodu, ostaje vidjeti. Naime, Xi Jinping je najjači kineski predsjednik još od vremena Mao Ce-tunga, i nema sumnje kako je spreman upuštati se u rizike na međunarodnom planu u kakve njegovi prethodnici ne bi ulazili.
Usto, Kina danas u geopolitičkoj areni ima znatno jači status nego prije dvadesetak godina i toga je Peking svjestan. Pogotovo igrajući na kartu “mi ili oni” na svjetskoj sceni. Peking naime ne dopušta međusobno priznanje s državama koje su priznale Tajvan kao neovisnu državu, tako da ovu otočnu državu priznaje tek nekolicina zemalja na svijetu. Jer ostali jednostavno ne žele prekinuti odnose s Pekingom koji je prerastao u globalnu velesilu. Xi Jinping drži da se Tajvan treba ujediniti s Kinom po modelu “jedna zemlja dva modela”, kakav već dva desetljeća postoji za Hong Kong. S druge strane, sami Tajvanci žele puno više.
“Priznajte realnost”
Kina treba priznati realnost i postojanje Republike Kine na Tajvanu, poštovati želje 23 milijuna ljudi koji žive u slobodi – ustvrdila je tajvanska predsjednica koristeći se pri tome službenim nazivom Tajvana Republika Kina, dok je službeni naziv Kine zapravo Narodna Republika Kina. Raskol između Kine i Tajvana nastao je nakon završetka građanskog rata 1949. kada su nacionalističke snage vođene Čang Kaj-šekom pobjegle na otok i tamo se utvrdile pod patronatom Zapada.
Svijet se treba konačno odlučiti hoće li dopuštati odvajanje pojedinih dijelova teritorija od matične države i priznavati ih kao neovisne ili će državu smatrati nedjeljivom. Sadašnji presedani čine nestabilnost u svijetu. Ne može se u jednom slučaju tražiti cjelovitost države (Ukraina, Španjolska, Francuska), a u drugom slučaju zagovarati neovisnost odcjepljenih teritorija (Tajvan, Kosovo).