Tisućama kilometara od američke obale nalazi se vulkan čije bi urušavanje moglo pokrenuti golemi val i izazvati katastrofu s druge strane Atlantika. Prema pojedinim znanstvenim modelima, megatsunami bi do Floride mogao stići za samo devet sati, ostavljajući stanovnicima vrlo malo vremena za evakuaciju. Jedan od vulkana na Kanarskim otocima mogao bi se urušiti u more i izazvati megatsunami koji bi, prema pojedinim modelima, mogao pogoditi istočnu obalu SAD-a. Riječ je o vulkanu Cumbre Vieja na otoku La Palma, na španjolskim Kanarskim otocima. Posebnu zabrinutost izaziva njegova zapadna padina, koja se djelomično odvojila tijekom erupcije 1949. godine. Istraživanja su pokazala da se golema stijenska masa polako pomiče prema moru, otprilike jedan do dva centimetra godišnje. Vulkanolog Bill McGuire koji je proučavao njegovu stabilnost upozorava da bi se taj dio padine jednog dana mogao urušiti u sjeverni Atlantik i pokrenuti megatsunami. Nije poznato kada bi se to moglo dogoditi, moguće je da prođu stoljeća ili čak tisućljeća, piše BBC.
Prema jednom modelu, u najgorem scenariju urušavanje bi izazvalo početni vodeni val visok gotovo kilometar. Nakon njegova urušavanja nastali bi valovi visoki nekoliko stotina metara koji bi pogodili La Palmu i susjedne otoke. Valovi visoki oko 20 metara mogli bi do Floride stići za samo devet sati. Druge procjene predviđaju da bi valovi na istočnoj obali SAD-a bili upola niži, ali i dalje dovoljno snažni da izazovu velika razaranja i brojne žrtve. Znanstvenici se ne slažu oko toga koliko bi takav tsunami bio razoran nakon prelaska Atlantika, no upozoravaju da mogućnost katastrofe ne treba zanemariti. Opasnost ne predstavljaju samo vulkani koji eruptiraju. Goleme stijenske mase mogu se odlomiti od obalnih i otočnih vulkana i urušiti u more, potiskujući pritom ogromne količine vode. Takav proces naziva se bočno urušavanje vulkana.
Vulkanski tsunamiji posebno su opasni jer valovi dolaze u kraćim razmacima nego oni izazvani podmorskim potresima. Osim toga, mogu se kretati velikim brzinama pa stanovnicima ostavljaju vrlo malo vremena za bijeg. Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se 1883. godine, kada je erupcija vulkana Krakatau između Jave i Sumatre izazvala valove više od 45 metara. U katastrofi je poginulo najmanje 30.000 ljudi. Slična tragedija dogodila se i 2018. godine, kada se polovica vulkana Anak Krakatau, koji je izrastao na ostacima izvornog Krakatau, urušila u more. Valovi su se širili brzinom većom od 100 kilometara na sat, a za manje od pola sata pogodili su obalne zajednice. Uništene su tisuće domova, poginulo je više od 400 ljudi, a gotovo 15.000 ih je ozlijeđeno.
Među ostalim zabilježenim katastrofama ističe se urušavanje vulkana Unzen u Japanu 1792. godine. Klizište je izazvalo val visok 30 metara, a nakon što se tsunami odbio od suprotne strane zaljeva i vratio prema obali, poginulo je ukupno oko 15.000 ljudi. To je i danas najveća vulkanska katastrofa u povijesti Japana. Godine 1888. više od polovice vulkanskog stošca na otoku Ritter kod Papue Nove Gvineje urušilo se u more. Nastali tsunami izazvao je valove visoke do 20 metara, uništio sela i odnio najmanje 1500 života. Opasnost od megatsunamija ne odnosi se samo na istočnu obalu SAD-a. Velika urušavanja havajskih vulkana također bi mogla izazvati razorne valove koji bi pogodili zapadnu obalu zemlje. Simulacije urušavanja poznatog kao Nu'uanu klizište pokazale su da bi valovi visoki od 60 do 70 metara mogli pogoditi Kaliforniju, i to samo pet sati nakon nastanka. Riječ je o drevnom klizištu širokom oko 230 kilometara, čiji se volumen procjenjuje na približno 3000 kubičnih kilometara.
Tragovi drevnih megatsunamija pronađeni su i na Kanarskim otocima te Zelenortskom otočju. Neke naslage nalaze se gotovo 300 metara iznad današnje razine mora, što upućuje na to koliko su golemi valovi mogli biti. Prema procjenama, velika urušavanja vulkanskih otoka koja mogu izazvati valove visoke najmanje 100 metara događaju se u prosjeku svakih 10.000 godina, a možda i češće. Posljednje takvo urušavanje dogodilo se prije otprilike 5000 godina na otoku Réunion u Indijskom oceanu. Znanstvenici danas vulkane mogu nadzirati satelitima i uređajima na tlu, a u mnogim slučajevima moguće je upozoriti na opasnost nekoliko tjedana unaprijed. Problem je što se većina od nekoliko stotina aktivnih otočnih i obalnih vulkana nalazi u zemljama u kojima se ne nadziru. Erupcija vulkana Hunga Tonga 2022. godine pokazala je koliko opasnost može biti nepredvidiva. Snažna eksplozija iznenadila je znanstvenike i izazvala tsunami u kojem su poginule četiri osobe. Znanstvenici upozoravaju da je pitanje samo gdje i kada će se dogoditi sljedeći vulkanski tsunami. Ne može se pouzdano predvidjeti njegov položaj ni razmjeri, ali takve će se katastrofe ponavljati.
Otvori KEKS Pay
