Nakon pritvaranja jednoga (bivšeg) člana, Plenkovićeva Vlada – uz emocionalne okolnosti koje svi moraju razumjeti – nalazi se u stanju političkoga šoka. U medicini bi se reklo da je doživjela infarkt, najviše svojom krivnjom jer se previše hvalila zdravljem i nije dobro mjerila puls javnosti. Prvi bajpas, s postavljanjem državne tajnice na upražnjenu ministarsku stolicu, rješava samo tehnički dio problema, u koji se Vlada dala uvući prekomjernim povjerenjem u ministre. Koalicijski partneri suočavaju se s problemom oslabljene Vlade, koja još može oslabiti ne povuku li prave poteze koji bi ojačali izgubljeno povjerenje.
Nije na Markov trg grom puknuo iz vedra neba, i baš na ministra, čiju je ostavku ili smjenu najviše opravdavao njegov loš rad na obnovi. Druge razloge servirala su istražna pravosudna tijela, s odgovornošću da prikupe dokaze na razini svoje teške odluke. Još su neki Vladini aduti na nišanu USKOK-a i DORH-a, tako da se nepovoljne stvari za Vladu mogu pogoršati. Stanje nije usporedivo s kvarom na motoru pa da se stave rezervni dijelovi i da se vozi po starom. U pitanju su veći kvarovi. Svaki remont nije dovoljan da se narod ponovno ukrca u načeto vozilo.
Od Vlade i od koalicijskih partnera opravdano se očekuje da će u rekonstruiranom sastavu funkcionirati efikasnije i da neće ponavljati stare greške da ministri prisvajaju državu kao djedovinu. Vladajuća kombinacija oko HDZ-a odlučuje o svojoj budućnosti: bilo da se odluči za prijevremene izbore, što je manje izgledno da stranka usred oluje izlazi na pučinu, bilo da napravi takve i tolike promjene da može izaći na izbore kad oluja prođe. HDZ predugo nosi krčag na vodu da se negdje ne bi razbio. Sad ga mora lijepiti. Oporba može zazivati izbore; nije sigurno da je za njih spremna. Na ljevici, SDP nije raščistio tko sve čini istinsku socijaldemokraciju, a šef stranke upao je u aferu koja je štetna i za njega i za stranku, čak da je s njegovim naknadama sve zakonito. Možemo! se muči u Zagrebu da bi smio misliti na Hrvatsku dok ne raščisti je li spreman upravljati glavnim gradom. Ta kombinacija nije bez perspektive, ako se dobro pripremi i ako se okolnosti poklope. Možda bi izbori sada odgovarali Mostu, jer je s podrškom građana dignuo visok plimni val. A možda i Zoranu Milanoviću, koji mudro šuti. Raspuštanje Sabora njega bi dignulo u arbitra u državi koja ga se ne uspijeva odreći.
Mučno mi je od ovog prvaka uhljebizma.