Dugo i tužno zvonila su u 15.30 sati zvona franjevačke crkve Uznesenja Blažene Djevice u Samoboru dok su poslužitelji Kuće susreta “Tabor” iznosili lijes s tijelom jednog od najpopularnijih hrvatskih svećenika fra Zvjezdana Linića, koji je preminuo prošle subote. Ispred lijesa išla je veličanstvena procesija s više od 300 svećenika, redovnika i redovnica te nadbiskupom zagrebačkim kardinalom Josipom Bozanićem koji je predvodio svetu misu u franjevačkoj crkvi, koja je bila pretijesna da primi više od 10.000 ljudi koji su se došli oprostiti od popularnog karizmatika, koji je, kako je rekao kardinal Bozanić, “mnoge ljude dovodio do Boga i mnoge tako povezao”.
Kardinal Bozanić istaknuo je snagu molitve kao jednu od glavnih fra Zvjezdanovih poruka te naglasio da je čovjek bliz čovjeku samo tada kada je blizu Bogu. – Kao nadbiskup zagrebački zahvaljujem Bogu za sve dobro koje je fra Zvjezdan učinio za Crkvu i hrvatski narod – rekao je kardinal Bozanić predvodeći sprovod. Rijeka ljudi nakon euharistijskog slavlja u procesiji moleći se i pjevajući ispratilo je fra Zvjezdana Linića do groblja u Samoboru.
– Bio je naš idol i veliki prijatelj – govorili su vjernici koji nisu mogli suspregnuti suze. Fra Zvjezdan Linić položen je u grob uz pjesmu "Bliže, o Bože moj".
– Danas se radujem, u Samoboru, ovom navještaju vjere, navještaju Boga živoga – poručio je Bozanić. Pogrebu je prethodila noć bdijenja u franjevačkoj crkvi, gdje je ispred oltara bio izložen lijes, pred kojim se fra Zvjezdanu poklonilo više od 5000 ljudi. – Gospodin je tako odredio. Uzeo je brata Zvjezdana sebi. Iako ga vidljivo i tjelesno gubimo, dobili smo mnogo više. Vjerujem da sada imamo zagovornika kod nebeskog Oca u čiji se zagrljaj fra Zvjezdan smrću vratio – rekao je u nadahnutoj propovijedi fra Željko Železnjak, provincijalni ministar fra Zvjezdanove Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
– Posljednji bolesnički trenuci njegova zemaljskog života bili su slika raspetoga Krista. Naš posljednji susret bio je u petak, dan prije njegova prijelaza Gospodinu, u njegovoj bolesničkoj sobi u Taboru koja je u njegovoj bolesti bila soba molitve, ali i soba trpljenja. Zaista mu je bilo teško i teško je disao. Budući da su mu usta bila suha, sestra Neda stavila mu je na usta gazu natopljenu vodom kako bi lakše mogao disati. Gledajući ga tako, pomislio sam: Zar moj brat Zvjezdan ne sliči onome koga je tolikim žarom propovijedao i naviještao, koji je na Kalvariji također rekao: "Žedan sam!" Zar u tijelu fra Zvjezdana ne leži sam Isus na bolesničkoj postelji? – rekao je provincijal Železnjak.
Na samoborskom groblju od fra Zvjezdana, u ime zajedničke generacije franjevaca, oprostio se povjesničar dr. fra Emanuel Hoško, koji je odgovorio na glasove koji su se odmah nakon Linićeve smrti čuli o početku procesa proglašenja blaženim, tvrdeći kako je fra Zvjezdan bio evangelizator, a ne karizmatik.
– Zvjezdan nas je volio i mi smo voljeli njega, onda i učimo od njega. Najlakše bi sada bilo početi proces za njegovo proglašenje blaženim. Čuo sam takve priče. Tada bi trebali raditi zaduženi za proces, a mi čekati što će se dogoditi. Ne treba nam proces, ali nam treba ići Zvjezdanovim putem blagog, jasnog, ljubaznog i životom potvrđenog djelovanja po programu nove evangelizacije – rekao je fra Emanuel Hoško, koji je za fra Zvjezdana Linića rekao da je, uz p. Bonaventuru Dudu, bio najinteligentniji i najobrazovaniji u sjevernohrvatskoj franjevačkoj provinciji.
– Bio je karizmatična osoba. No, njegovi seminari nisu bili karizmatski, nego evangelizacijski. Bio je u službi nove evangelizacije, sam prožet evanđeljem – rekao je dr. Hoško na samoborskom groblju. Samobor je, inače, jučer imao posebnu regulaciju prometa, a zahvaljujući gradskim službama i samoborskoj policiji sve se odvijalo u najboljem redu. U Taboru i franjevačkoj crkvi fratri poslužitelji Tabora omogućili su da cijeli program teče besprijekorno i na taj način pokazali da su doista bili desna ruka fra Zvjezdanu Liniću.
>> Preminuo fra Zvjezdan Linić
Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima i koga ne muči grižnja zbog grijeha. Blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. Veliki i čestiti čovjek po riječima i djelima, a tako skroman i ponizan, see preselio u vječnost, počivala mu vječna duša u miru Božjem.