Puno volin Dalmaciju, pogotovo južnu, gdi sve vonja drugačije. Kalam se doli kad god mogu. Tako i ovo lito jerbo nema lipšeg od tega. Jednog dana uhvatim se u priči s dundom oko gradnje novih kuća, okućnica, njegovih ideja za sljedeću sezonu, želja i realnih potreba i u određenom trenutku se u naizgled jedan priprosti razgovor uz bijelo vino i dobro društvo ušulja ideologija. Priča kreće od arhitektonskih formi, oblikovanja i mišljenja što je prihvatljivo ili ne u prostoru dalmatinskog podneblja. Krene sukob dva različita pogleda na život, na rad, na znanje, na vrijeme i razgovor se svede na kosi i ravni krov. Naravno, kosi jedini ispravni način pokrivanja životnog prostora i ravni kao čin devastacije, gotovo zločin, da ne kažem genocid. Što se uklapa, što se ne uklapa. Varijable su razne i različite, ovisno o "kutu gledanja". Kut gledanja je lijevi i desni, tako da je obični krov postao predmet ideologije. Tvrdnje dva paralelna svijeta koja se isprepliću ili koji put tangiraju prisilila su me na razmišljanje tko i zašto je u pravu. I krenem razlučivati. Tradicionalno, koje se temelji na iskustvu, usmenoj predaji, intuiciji kao kolektivni vizualni identitet koje se svodi na kulturno nasljeđe, običaje i kolektivno pamćenje što je legitimno i ispravno. To je prva točka našeg koordinatnog sustava, nula iz koje je sve krenulo, stabilna vrijednost koja je stoljećima definirala prostor i držala ga u ravnoteži s prirodom.
Prostorna agresija uz ravni i kosi krov
Krug se zatvara. Ulazne vrijednosti i izlazni rezultati postaju jedno te isto – stalno rastuća destrukcija koja samu sebe hrani i ubrzava
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.