Njegov prethodnik dr. Milan Kujundžić iz visoke je politike ispraćen sa silnom količinom bijesa. Iako će mnogi reći kako je Kujundžić bio loš ministar zdravstva, paradoksalno, ta ga ocjena nije koštala fotelje, već nekretninske afere i aljkavo popunjena imovinska kartica puna rupa.
Koncem siječnja, Andrej Plenković mu je pod pritiskom medija omogućio da se bavi svojim privatnim poslom i “pojašnjavanjem određenih tema”, a potom je premijer krenuo u potragu za “nekim tko će se boriti protiv koronavirusa”. Nije trebao ići daleko. Dr. Vili Beroš obnašao je dužnost Kujundžićeva pomoćnika, ali njegovo imenovanje je, u svjetlu prozirne Plenkovićeve izlike, mirisalo na još jednog HDZ-ovog uhljeba.
Možda baš i stoga, novoimenovani ministar od kojega se nije očekivalo ama baš ništa – a kamoli da u posljednjoj godini mandata provede reformu zdravstvenog sustava – u nešto više od mjesec dana dramatično je preokrenuo percepciju javnosti u svoju korist. Prije svega, formiranjem kompetentnog stožera, potpomognut dr. Alemkom Markotić (kojoj ne gine makar nagrada za komunikatoricu godine), ali i dosad neviđenom transparentnošću rada koja se ogleda u svakodnevnoj komunikaciji s javnošću te blagotvornim djelovanjem na uspaničene građane.
Kada je s osnivanjem Nacionalnog kriznog stožera zbog koronavirusa, osnivanjem karantena i zaštitom granica krenuo još koncem siječnja, dok su se žrtve brojale samo u kineskom Wuhanu, mnogima se činilo da pretjeruje, ali rezultati danas u Hrvatskoj, sa “samo“ 14 zaraženih, govore o uspjehu mjera i ozbiljnosti rada Beroševa tima. Krizi s koronavirusom koja ima sve odlike pandemije ne nazire se kraj no u jednome trenutku ministar Beroš morat će napustiti ovu bojišnicu kako bi se prebacio na one druge koje također vape za akcijom.
Ovaj bivši pročelnik Zavoda za endokranijalnu neurokirurgiju pri zagrebačkom KBC-u Sestre milosrdnice preuzeo je nezahvalnu poziciju prvog čovjeka zdravstvenoga sustava, koji je u financijskom smislu možda i najproblematičniji dio proračuna s dugom koji se procjenjuje na više od 9,4 milijardi kuna. Osim bujajućeg duga, čekaju ga i neispunjene obveze prema veledrogerijama, problem s egzodusom liječnika i medicinskih sestara u inozemstvo, problem primarne zdravstvene zaštite, ustrojstvo hitne medicinske pomoći, prekovremeni sati za liječnike...
Dakako, nerealno je očekivati da će, na samo pola godine do kraja mandata, riješiti sve odreda, no bude li se s istom energijom angažirao na ovim gorućim pitanjima kao što je to činio s koronavirusom, hrvatsko zdravstvo moglo bi se od neizlječivog pacijenta iz karantene početi transformirati prema ozdravljenju, dok bi dr. Vili Beroš, usprkos prekratkom mandatu, mogao biti upamćen kao rijetko uspješan liječnik u politici. Je li prerano za takav zaključak? Razloga za apatiju i više je nego dovoljno, jer Hrvatska, zemlja s najvećim brojem liječnika političara u Europi, nagledala se svačega. Mnogi ugledni liječnici i prije njega, od 90-ih godina do danas odlučili su bijele kute zamijeniti saborskom ili ministarskom foteljom, što se ispostavilo podjednako pogrešnim za zdravstvo i za politiku.
I zato je prava šteta što je, kao pomoćnik ministra, Vili Beroš praktički cijeli mandat bio prisiljen provesti u Kujundžićevoj sjeni, pa sada preostaje žal što na tu dužnost nije imao prilike doći kandidat koji ima stvarni kapacitet, energiju i volju za reformirati truli sustav pa i vratiti vjeru javnosti u stručnost na visokoj dužnosti koja je, zahvaljujući upravo ministru Viliju Berošu, nakon dugo vremena aklamacijski hvaljena posve neovisno o stranačkoj pripadnosti.
VIDEO Beroš o spremnosti Hrvatske i EU da odgovori na koronavirus
Kako narod kaže u svakom zlu neko dobro. Dobro je za Beroša što se sada javnost bavi samo korona virusom pa problemi koje zdravstvo ima nisu više u žiži interesa. Dva nastupa dnevno kao Vakula i to je to. Dade riječ stručnjacima, a on je kao glasnogovornik. Druge hvali, a nema razloga da ih ne hvali. Najvaźnije je da novinare uvažava pa i otvoreno hvali i zahvaljuje im za velike napore koje čine (kao ja nisam važan!), a to je recept za uspjeh! Dakako, dobro je dok je novinarima simpatičan. Bumo vIdeli do kada?