Dubrovnik je sa širim područjem bio prostor bez međunacionalnih napetosti, bez vojarni i drugih baza JNA. Napad na Dubrovnik bio je ničim izazvan, a uvod u napad je bilo zauzimanje sela Ravno, čime je zaključeno zaposjedanje čitavog Popovog polja. Time je zauzeto zaleđe Dubrovnika, osnovne pretpostavke za napad iz više smjerova. U obrani tog prostora Dubrovnik je imao oko 630 branitelja, policije, rezervnog sastava policije i ZNG-a, naspram cca. 25 000 teško naoružanih crnogorskih rezervista i pobunjenika iz Trebinja.
Dubrovnik se branio sa po jednim vodom na cestovnim pravcima koja su dolazila iz zaleđa i iz pravca Crne Gore, uz stalnu opasnost od desantiranja s mora. Svaki od tih pravaca je imao povoljnu točku obrane, tjesnac, koji je bio miniran improviziranim minskim sredstvima. 1.listopada 1991. krenut će otvoreni napad na Dubrovnik. Unatoč tolikoj premoći u ljudstvu i naoružanju, neprijatelj se probijao sporo i s velikim gubicima. Sam Momir Bulatović je u svojim memoarima naglasio kako nikad nije vidio tako nediscipliniranu, razularenu, prljavu i pijanu vojsku. 40-50 branitelja Konavala, nakon što je nanijela neprijatelju gubitke u ljudstvu i tehnici, napadnuti iz tri pravca, povlače se iz Konavala, nakon čega je uslijedila pljačka i palež, a hoteli u Cavtatu postaju defacto logori za više tisuća civila.
VIDEO Što se sve događalo, možete vidjeti u ovoj epizodi:
- U svojoj knjizi Momir Bulatović opisuje tijek tog napada prema Dubrovniku, mislim da se ta knjiga zove prekid šutnje. On jasno kaže: Ja nikad nisam vidio takvu vojsku... pijana... puca se na sve strane bez ikakvog cilja i razloga... neorganizirana i dosta samovoljna - rekao je Rajko Rakić, general pukovnik.
- Jedan vod je bio zakon za nas. Jedan vod će biti na Vitaljini, jedan će biti na Banima, jedan na Dubravci, jedan na Brgatu i jedan na Osojniku, Čepikućima i mi smo pokrili komunikacije i smjerove prema Dubrovniku - objašnjava Marko Mujan, pukovnik.
- Prve borbe počele su 24. rujna, onda smo već imali pješački napad na Bane... bili smo mladi... bilo nas je strah, nismo znali koliko su oni jaki, a oni nisu znali da mi nemamo ništa - rekao je Drago Jupek, satnik.
Vode se teške borbe na direktnim prilazima iznad Dubrovnika, no i tu neprijatelj napreduje sporo i uz velike gubitke. Prvenstveno radi ogromne vatrene premoći, neprijatelj uspijeva potisnuti branitelje djelujući s kopna, mora i zraka.
- Dok sam palio minu drhtale su ruke. Jednostavno nisam mogao pogoditi fitilj nego sam ju stavio među noge i cigarom to zapalio - kazao je Ante Vulić, policijski savjetnik.
Glavni pravac prodora neprijateljskih snaga je bio prema dolini Neretve s ciljem zauzimanja luke Ploče i ovladavanjem cijelom dolinom rijeke Neretve kao strateški važne prometnice. Da bi u tome uspjeli, morali su proći Čepikuće. Mala, ali odlučna skupina branitelja postavit će zasjedu u tjesnacu ispred Čepikuća, gdje će nanijeti teške gubitke neprijatelju. Na žalost, tenkovskim prodorom iz pravca Orahov Do - Slano, pada Slano i Dubrovnik od tada ostaje odsječen od ostatka Hrvatske.
- Prilikom dolaska tenkova u Zvekovicu prvi ga je pogodio Zdenko Pejić Profa. On, Braco Vragolov i Banović Tonči imali su tromblonske mine. Mislim da je i pokojni Profa pogodio tenk, kupola je odmah odletjela u zrak i nastala je panika - ispričao je Vitomir Bajac, viši policijski nadzornik.
Emitiranje serijala pratite na Z1, Plavoj vinkovačkoj televiziji, SB TV-u, Srce TV-u, Kanalu Ri, Novoj TV, Velebit TV-u, Adriatik TV-u, Diadora TV-u, TV Dalmaciji, RTV HB-u. Cjelokupni serijal online možete pogledati www.studio23.hr, a redovite objave epizoda na www.vecernji.hr.
Sto godina nece oprati sramotu. Cijeli svijet je gledao razaranje Dubrovnika, nakon razaranja Vukovara. Sramotu nemogu ni dandanas podnjeti. Sama recenica, "....srpski i crnogorski barbari rusilo svjetsku bastinu..", ubija ih u pojam. Cude se kao, "...ko nas bre zavadi...", a zaboravljaju mrtve i ranjenje. Koliko su obitelji zavili u crno. Nismo isti, nitko nije isao pucati po CG ili napadati ili granatirati civile..!!??!! Napad na civile je neoprostiv. I, nesmije se nikad zaboraviti. Dubrovacka sloboda je krvavo placena. Kako to zaboraviti. Nikada. Braniteljima vjecna hvala. I Slava im navijeke. Nikad zaboraviti.