Banovina je bila konfuzno bojište sa rascjepkanim džepovima obrane. Jedina suvisla obrana se organizirala kroz postrojbe Specijalne Policije i 2. gbr.
Gornji Viduševac je postao jedina strateška točka na kojoj se mogla formirati obrana nakon napuštanja Topuskog. On je bio na glavnom pravcu neprijateljskog udara koji je išao iz pravca Dvor - Glina - Velika Gorica.
Neprijateljske snage su nakon pada Petrinje, krenule u odlučujući napad na ovom pravcu. Širok prostor, male, razvučene i slabo naoružane postrojbe, prvo su pokušale obraniti položaje, no snaga neprijatelja, neiskustvo, organizacijske slabosti, dovele su do proboja crte obrane.
Unatoč pokušajima povrata položaja kontranapadom 2. gbr, sve je ostalo na pokušaju. Sva sila izbjeglica i postrojbi povlačila se na pravcu Pokupskog. Pokušaji zaustavljanja neprijateljskih snaga, sveli su se samo na njegovo usporavanje.
Zauzevši položaje na desnoj obali Kupe, neprijateljske snage su pripremile osnovu za konačni napad na Zagreb sa jednog od dva planirana pravca. Standardna pljačka koja je redovito slijedila nakon zauzimanja od strane neprijatelja, ali i potpuno razbijanje neprijateljskog napada na pravcu Novska - Kutina - Zagreb, gdje je nostitelj obrane bila 1. gbr. , doveli su do dramatičnih događaja koji će ubrzo uslijediti.
Više možete doznati u priloženom videoklipu koji Večernji list objavljuje u suradnji s portalom Studio 23:
Ja sam bio tada uživo. Još nismo bili dovoljno naoružani i organizirani ali nije bilo šanse da neprijatel išta ozbiljnije napravi u napadu na Zagreb. Bio sam tamo i kod nas je samo rastao bijes a nikakavog kukavičluka nije bilo. Pa ne možeš osvojiti milijunski grad pogotovo ako si vojska kao četnici