Od kada je svijeta i vijeka bilo je, a nažalost i bit će, razornih požara, od onih šumskih koji u tren oka s lica zemlje izbrišu stotine, pa i tisuće četvornih metara stoljetnih šuma, pa do onih urbanih koji ulice, četvrti pa i čitave gradove, građene stoljećima, za samo nekoliko sati pretvore u prah i pepeo. Gorjeli su Rim, London, New York, Chicago, čitav Texas i nacionalni park Yellowstone...
Svaki takav razoran požar ostaje duboku i trajno uklesan u povijest, ali i vrlo često značajno mijenja tijek budućnosti. Kroz povijest, upravo su dramatični požari pokretali drastične promjene u obrascima stanovništva, ali i u infrastrukturi te tijeku svjetskih događaja. „Liječenje“ rana i dubokih ožiljaka koje požari iza sebe ostavljaju, nerijetko je imalo i pozitivne 'nuspojave', pokretalo brojne reforme, modernizaciju infrastrukture, izgradnju i obnovu uz više građevinske standarde te bolje zakonske okvire. Donosimo popis najrazornijih požara koji su iza sebe ostavili pustoš, ali i pokrenuli promijene.
POŽAR U RIMU 64. GODINE POSLIJE KRISTA
Dana 19. srpnja 64. godine Nove ere Rim se pretvorio u golemu buktinju. Tadašnji okrutni rimski car Neron za tu je katastrofu krivio kršćane, neki su istraživači smatrali da je požar posljedica nesretnog slučaja, a tadašnji stanovnici Rima vjerovali su da je upravo tiranin Neron zapalio grad, jer mnogi su ga navodno vidjeli kako s balkona, ozarena lica, promatra kako vatra guta Rim. Kako podaci o povijesti rimskog požara nisu sačuvani, njegov je uzrok i danas nejasan, no ono što je ostalo zabilježeno jest da je vatrena stihija harala Rimom punih šest dana, jak vjetar raznosio je plamen gradom koji je u požaru bio potpuno uništen, no vječni je grad dokazao da je vječan te i danas ponosno stoji.
VELIKI POŽAR U LONDONU, 1666.
Ova se katastrofa smatra jednom od najvećih od kada se bilježi povijest grada. Požar je izbio u noći, 2. rujna 1666., u kući pekara Thomasa Farrinera u Pudding Laneu. Sve je, kako se pretpostavlja, počelo od iskre s neugašenog ognjišta te se razvilo u vatrenu stihiju koja je bjesnila od 2. pa do 6. rujna, ostavljajući za sobom pustoš. Veliki požar koji je Londonom harao tijekom crne kuge, usmrtio je šest osoba, uništio 13 200 domova, ostavivši gotovo 100 000 ljudi bez krova nad glavom. Požar je uništio i većinu srednjovjekovnog grada, izgorjele su mnoge upravne zgrade i crkve, uključujući Katedralu svetog Pavla. Godinu dana kasnije Kraljevsko vijeće presudilo je da je požar uzrokovala “Božja ruka, jak vjetar i vrlo sušna sezona.” Ponovna izgradnja Londona trajala je više od 30 godina, ali čitavom se procesu pristupilo planski, dotadašnje uske uličice, zamijenile su šire avenije, a građevine drvenih struktura, koje je požar uništio, zamijenile su kamene zgrade. Londonski požar iznjedrio je i dvije potpuno nove industrije: osiguranje imovine i vatrogasce.
VELIKI POŽAR U NEW YORKU 1835.
Požar koji je te 1835. planuo u New Yorku, dogodio se usred epidemije kolere u tom gradu. Te izrazitu hladne noći, 16. prosinca, zapalilo se skladište u središtu grada. Snažni vjetrovi brzo su rasplamsali vatru koja se brzo širila, sravnivši s zemljom 17 gradskih blokova te zapalivši čak i dio zaleđene rijeke East River, u koju je iz skladišta curio terpentin. Situaciju je dodatno otežala loša opskrba grada vodom. Naime, broj stanovnika New Yorka tih se godina brzo povećavao. Zahvaljujući snažnoj trgovini duž kanala Erie u prošlom je desetljeću porastao za čak 60 posto, što je stvorilo probleme s infrastrukturom te opskrbom vodom. Upravo je nedostatna opskrba vodom bila ogroman problem i u borbi s vatrenom stihijom, no iz pepela se rodila inovacija - u svibnju 1837. izgrađen je akvadukt Croton kojim je dolazilo više od 45 milijuna litara vode na dan. Vatrogasne su postrojbe time dobile siguran 'alat' za borbu s vatrom, a vlasnici kuća i tvrtki nepresušan izvor čiste vode. Upravo je požar u New Yorku pokrenuo revoluciju američkog vodovodnog sustava, što je upogonilo čitave generacije američkih inženjera, koji su nastavili stvarati suvremene akvadukte i kanale.
New York pamti i još jedan veliki požar, onaj iz 1776., u vrijeme kada je Amerika bila britanska kolonija. Amerikanci su tada vodili rat za neovisnost protiv europskih kolonizatora, a u ljeto te godine jedan od revolucionarnih časnika došao je na ideju da je grad, s neprijateljima, najbolje spaliti. Iako je većina bila protiv te ideje, samo tjedan dana kasnije, 20. rujna, grad je zahvatio požar. Planuo je u jednoj gostionici, a vjetar ga je brzo proširio te je plamen progutao 500 kuća, poginuli su, kako se navodi, brojni osvajači, dok su pripadnici revolucionarne vojske na vrijeme napustili grad.
VELIKI POŽAR U CHICAGU, 1871.
Čak 17 tisuća građevina nestalo je u plamenu tijekom velikog požara koji je od 8. do 10. listopada 1871. harao Chicagom. Požar je izbio u 21 sat, kako se pretpostavlja u štaglju obitelji O’Leary. Iako su susjedi odmah pohitali u pomoć, jak jugozapadni vjetar razbuktao je plamen koji se proširio i na susjedne kuće, nakon čega je vatrena stihija krenula prema središtu grada. Zbog još jednog požara prethodnog dana, vatrogasne snage bile su iscrpljene, pa signali upozorenja i informacije nisu shvaćeni dovoljno ozbiljno. Prema nekim izvorima, zapalila se čak i rijeka na kojoj je bilo mnoštvo drvenih čamaca, naplavljenog drva te razlivenog ulja. Vatra se proširila i duž mosta Polk Street, koji je pritom potpuno uništen te do danas nije obnovljen, ali i dalje u južne dijelove Chicaga. Mnoge zgrade koje su nestale u požaru imale su jedinstvena, arhitektonska obilježja, a među njima je bila i zgrada u kojoj je bila izdavačka kuća novina Chicago Tribune, na ulicama Dearborn i Madison.
Iako je Chicago pretrpio stravična razaranja, čak trećina grada bila je uništena, sreća u nesreći bila je to što se požar prilično sporo širio pa je broj smrtno stradalih bio oko 300. No, žestoka zima, koja je uslijedila nakon razornog požara, otežala je preživljavanje za čak 90 000 ljudi, koji su u požaru ostali bez svojih domova. "Velika ponovna izgradnja" koja se dogodila nakon požara transformirala je Chicago i učinila ga novim, moćnim središtem poslovnog svijeta. Pristiglo je preko 10 milijuna dolara donacija, a ubrzo su uslijedila i velika kapitalna ulaganja. Zbog njegova položaja između prirodnih resursa američkog zaleđa i potrošačkog Istoka te Europe, obnova Chicaga bila je visokoprioritetna, ali i dobra investicija za ulagače. Upravo je veliki požar kreirao novi, moćan imidž Chicaga, pokrenuvši snažan val modernizacije.
VIDEO Nove snimke pokazuju pustoš koju je požar ostavio u L.A.-u, kvartovi pretvoreni u pepeo
POŽAR U PESHTIGOU, 1871.
Iste te 1871. katastrofalan je požar spalio i gradić Peshtigo, udaljen samo nekoliko stotina kilometara od Chicaga. Upravo je taj događaj u povijesti zabilježen kao najveći šumski požar koji je u konačnici do temelja spalio 17 gradova, a vatra je progutala područje od preko pet tisuća četvornih kilometara. Vatreni tornado jurio je gradovima, paleći sve što mu se našlo na putu. Stanovnicima nitko nije mogao priskočiti u pomoć, jer svi su vatrogasci bili poslani na gašenje požara u Chicagu. Broj žrtava bilo je nemoguće točno izračunati, no prema okvirnim podacima smrtno je stradalo oko 2500 ljudi. Gotovo nitko od stanovnika Peshtiga nije preživio požar.
BOSTONSKI POŽAR, 1872.
Veliki, bostonski požar bio je najveći urbani požar te se još uvijek smatra i jednim od najskupljih požara koji je prouzrokovao najveće ekonomske gubitke u povijesti SAD-a. Vatra je tada progutala 65 hektara i 776 zgrada u centru Bostona, prouzročivši štetu od 73,5 milijuna dolara. Požar je izbio u subotu, 9. studenoga 1872., nešto poslije 19 sati, u podrumu peterokatnog skladišta, na uglu ulica Kingston i Summer. U trenutku izbijanja požara u zgradi nije bilo nikoga. Iako se točan uzrok požara nikada neće utvrditi, opća je pretpostavka da je iskra iz kotla na ugljen, koji je pokretao dizalo unutar zgrade, najvjerojatnije zapalila zapaljive materijale. Plamen se brzo širio, prelazeći sa zgrade na zgradu, s krova na krov, te je zahvatio čitave blokove zgrada. Nakon 20-satnog haranja Bostonom, požar je ugašen u blizini bostonskih povijesnih znamenitosti: Old South Meeting House, Faneuil Hall i Old Government House. Stotine ljudi u vatrenoj je stihiji izgubilo svoje domove, tisuće stanovnika Bostona ostalo je bez posla, a trideset ljudi je smrtno stradalo.
TEKSAŠKI POŽAR, 1947.
Samo jedna cigareta bačena na brod koji je prevozio 2300 tona amonijevog nitrata prouzrokovala je 1947. pravu katastrofu. Udarni val, koji je nastao kao posljedica stravične eksplozije, bio je toliko jak da su ga zabilježili čak i seizmografi tisućama kilometara od epicentra. U lančanoj reakciji koja je uslijedila, jedan za drugim, počeli su gorjeti susjedni brodovi na pristaništu, a požar se potom brzo proširio i na rafinerije nafte te kemijska postrojenja. Nastavak tragedije uslijedio je idućeg dana kada je eksplodirao još jedan brod sa salitrom. Posljedice su bile strašne - tisuće zgrada izbrisano je s lica zemlje, a smrtno je stradalo oko 600 ljudi, među njima i cijelo jedno dobrovoljno vatrogasno društvo. Da bi se spaljeni Texas obnovio, bile su potrebne stotine milijuna dolara.
POŽAR U NACIONALNOM PARKU YELLOWSTONE, 1988.
Tijekom srpnja i kolovoza 1988. čak je osam razornih požara izbilo u nacionalnom parku Yellowstone, a svi su oni potekli od naoko bezopasnih, malih požara. Iako su u borbi s vatrenom stihijom bile mobilizirane sve snage, zbog suše i jakih vjetrova, plamen je bilo nemoguće ukrotiti. Udari vjetra bili su oko 80 kilometara na sat te je požar napredovao 20 kilometara dnevno. U gašenju požara sudjelovalo je gotovo 10.000 civilnih i vojnih vatrogasaca. Oko 5.000.000 litara usporivača gorenja i 40.000.000 litara vode izbačeno je iz helikoptera i kanadera, ali plamen nije posustajao te je progutao nekoliko naselja. Gusta zavjesa dima danima je lebdjela u zraku, a prekrasan park ličio je na bojno polje. Tek sredinom rujna, zahvaljujući prohladnom vremenu, jesenskim, grmljavinskim olujama i prvim snježnim pahuljama, katastrofa je konačno obuzdana.
'CEDAR FIRE' 2003.
Prema opožarenoj površini od čak 273 246 hektara i 2,820 uništenih zgrada 'Cedar fire' se smatra najvećim šumskim požarom u okrugu San Diego, ali i jednim od najgorih šumskih požara u povijesti Kalifornije. Iako se požar dogodio izvan najgore sezone požara u državi, kada je planuo, 25. listopada 2003., taj je požar bio tek jedan u nizu, jer južna se Kalifornija tada već borila s čak 11 šumskih požara. Zahvaljujući vjetru Santa Ana i sušnim uvjetima 'Cedar Fire' se brzo širio te je uzeo 15 ljudskih života, dva su vatrogasca ozlijeđena, a jedan je preminuo. Šteta je bila procijenjena na 1,3 milijarde dolara.
STRAVIČAN POŽAR U KALIFORNIJI, 2020.
Složeni požar koji je 2020. poharao sjevernu Kaliforniju, ujedinio je čak 38 zasebnih požara, koji su izbili kao posljedica udara groma, sredinom kolovoza te godine. Bio je to najveći šumski požar u povijesti Kalifornije. Niz požara, među kojima su najveći bili Doe, Glade, Hull, Tatham i Elkhorn Fire, spalili su više od milijun hektara zemlje, uglavnom u šumskom kompleksu Mendocino. Bilo je potrebno gotovo 3 mjeseca da se vatrene stihije konačno obuzdaju.
GALERIJA Prije i poslije katastrofe: Od požara u luksuznom kvartu u L.A.-u nije ostalo baš ništa
