Tzv. privatni starački domovi 95% rade ilegalno, nemaju dozvolu za broj kreveta koji nude, nemaju potrebno stručno osoblje, nekvalificirani su (zakon ih i n etraži kvalifikaciu) pa svak može iznajmiti neku kuću, preurediti par soba i napuniti je starima. Hranana nije uređenja nekim državnim standardom već se daje što se hoće, a uglavnom je to najjeftinijje, za doručak marmaleda na kruhu koja tek pokrije pore od kruha, litra mlijeka i litra vode smješano i te dvije litre za dvadesetak korisnijka. Ručak bezmesni osim jednoi tjedno kada dobiju dva, tri komadića hrenovke u varivu. Večera kao i doručak. Posjeti su zabranjeni u vrijeme ručka da obitelji ili prijatelji ne vide što jedu i.t.d. Iako su propisani standardi potrebnopg osoblja, to se uopće ne poštuje pa ti privatnivci nemaju nikada sestru koje je nužna već sve poslove te vrste obavljaju seoske žene koje su uzete radi čišćenja i kuhanja., A država skreće pogled i pušta ih bez nadzora jer bi ih u slučaju nadzora morali sve zatvotriti i organizirati kontrolirani smješta što bi držalo koštalo. Ovako je lakše, ne košta ništa a ti državo zatvaraj i dalje oči. svjesno! A vlasnici trlaju ruke, zarada enormna a korisnicui gladni i nezaštićeni. Ionako uglavnom spavaju jer ih filaju samo sedativima. Da ne gnjave.

A koliko tek starijih ljudi strada u vlastitom domu!