Učenici na muci: Što su ništični nastavak i koloristička modulacija?
Nevjerojatno je da se u osnovnoj školi u 21. stoljeću mora svladavati gradivo koje guši dječju kreativnost i ubija volju za znanjem.
Komentari 44
ponavljam komentar od sinoć: bez obzira na rečeno u članku,činjenica je da učenici ne uče,da se velika večina roditelja ne bavi svojom djecom,da im ne pregledaju bilježnice,da nemaju veze što im djeca uče i rade.pobjegli ministar i neuspješni predsjednički kandidat primorac sa svojim je hnosom(\"izvoznim proizvodom\")unazadio školstvo ali ga dio ravnatelja i dalje silom provodi!
Kada zaživi podjela na obavezni i izbornii predmetni program u OŠ, možda krene na bolje, to je predlagala Ljilja Vokić, ali je tada bilo još prerano za takvu vrstu promjena.
neznam koliko još stoljeća treba proći, dok Ministarstvo konačno ne shvati da... Likovni, Glazbeni, Tjelesni, Književnost (ne i hrvatski jezik) moraju biti predmeti opće kulture, bez ocjenjivanja koje ima utjecaj na krajnju ocjenu. Naime nismo svi Picaso, Mozart, ili Puškin. I ne shvaćamo svi stvari na isti način. Takvi predmeti se koriste za osobne male pakosti nastavnika prema učenicima.....
Sto se onda ceka? Ako je skandinavski model nastave bolji od nasega tada bi bilo mudro da ga uvedemo i kod nas. Ako vikinzi mogu mozemo i mi.
LAŽ JE DA JE ŠKOLSKI PROGRAM PRETEŽAK ZA DJECU to je laž kojom se godinama sistematski uništava naš školski sistem zahtjevi koji se stavljaju pred djecu su sve manji, ali i motivacija djece i roditelja sve manja, pa se tražii daljnje resterićavanje. djeci je sve preteško, učenje im oduzima dragocjeno vrijeme rezervirano za fejsbuk i plejstejšn najgore je to što ih roditelji u tome podržavaju
vidi vraga sad bumo rekli da su ameri pametni kaj specijaliziraju svoje klince još od malih nogu,,,,,,,,ne,,,ne ali to je nemoguće,oni neznaju gdje je sviiiiiiiiiiiiijcki poznati velegrad i naša metropola Zagabrija
Problem je što su kod nas, zbog kroničnog nedostatka novca, učiteljske plaće niske, pa u prosvjetu idu oni koji nemaju kud... Dakako, SVAKA ČAST onim dobrim nastavnicima koji učiteljsko zanimanje biraju iz ljubavi, a ne zbog novca...
Premalo djeca dobivaju praktičkog znanja a previše teorije,tj.ne mogu povezati teoriju sa primjenom ,jer samo puko štrebanje bez smislene primjene se brzo zaboravlja.Da bi se npr.moglo razumjeti neko umjetničko djelo i tehnika ,moralo bi se djecu povesti u neki atelje i tamo im zorno objasniti,ili ih povesti u prirodu i sl.
Ja mislim da bi svi ti naši učenjaci koji rade na tim udžbenicima trebali na leđima nositi 16 do 17 kg knjiga svaki dan i samo bi onda počeli razmišljati o tome da smanje težinu torbe koju mora nositi neko ko ima 13 g. Jedino bi se onda neko sjetio napraviti sažete udžbenike.
Glavno je da ih uce vjernauku .... PLJUC!
Nazalost nitko me dok nisam poceo studirati nije ucio ili poducio kako uciti. Ali su me silili da naucim mnogo nekih bezveznih definicija, neke sam tek kasnije shvatio u zivotu ali mi vise ne trebaju. Vecina nas je ucila nesto iz prirodnih znanosti i tehnike sto je zastarilo prije nego li smo posli u skolu, i nikada se sa time ozbiljno nismo susretali. Promijeno sam u zivotu nekoliko zanimanja i profesija i nisam sve to mogao nauciti u skoli nego nekim brzopoteznim seminarima ili kursevima, ili treninzima. Pogledajte koda nas skola za trgovca traje 3 ili koliko godina a u Britaniji takve skole uopce nema, svaki trgovacki lanac organizira neke svoje treninge i interne kvalifikacije. Ili recimo policajac u Britaniji da bi netko postao policajac pohadja tromjesecni kurs i na ulicu uz starijeg i iskusnijeg uci u praksi. Jako sam malo ucio prakticnih i primjenjivih znanja u skolovanju, sve neka suhoparna teorija, otprilike kao da vas uce u ucinoici voziti automobil i da zavrsite skolu i dobijete dozvolu a nikada niste sijeli za upravljac automobila. A sve te planove i programe rade nasi eminentni strucnjaci koji su vijerujatno kupili diplome i sada prosipaju pamet.
treba stavrat produktiven i zdrave ljude,a ne neka piskarala koja provedu vijek u uredima na račun poreznih obvaznika i koji provedu život u neodumici jel zrakomlat ili helikopter,od tog nema i neće biti nipta,a sadašnje pametovanje evidentirano je u vanjskomm dugu od 40 milijada eura koji će još narast,s tim novcima smo mogli kupiti pamet cijele europe,pa i pola svijeta
bez obzira na rečeno u članku,činjenica je da učenici ne uče,da se velika večina roditelja ne bavi svojom djecom,da im ne pregledaju bilježnice,da nemaju veze što im djeca uče i rade.pobjegli ministar i neuspješni predsjednički kandidat primorac sa svojim je hnosom(\"izvoznim proizvodom\")unazadio školstvo ali ga dio ravnatelja i dalje silom provodi!
jankoprekobrda široko obrazovan čovjek može se lako specijalizirati za obavljanje bilo kojeg posla a kako od neobrazovanog kv radnika u srednjoj dobi natjerati da se prilagodi novim okolnostima?
Plavo_jezero - gledajući iz vaše perspektive, vjerojatno prosvjetnog radnika, možda i nije pretežak. Čak se mogu iz svoje perspektive trostrukog roditelja i složiti dijelom s Vama, no nije problem u programu, nego u prezentaciji i prenašanju programa djeci. Učitelji, odgovorno ovo tvrdim, ne odrađuju program u školi, nego ga ostavljaju u zadatak ili zadaću djeci i roditeljima. Kod svo troje školaraca imam isti problem: većinu onoga što bi trebali odraditi u školi, ja odrađujem doma s njima, e da bi tek onda oni shvatili gradivo koje im je trebalo biti razjašnjeno u školi. Sad vi možete pisati o laži o programu, ali ja ću uvijek pisati o krivoj metodici i općenito pedagogiji koja vlada našim školstvom. O udžbenicima samo jedan primjer: matematika, 7. razred - nisam nešto znao objasniti. Ne budi lijen otišao sam u podrum, iskopao svoj udžbenik iz matematike od prije 30 godina i dao djetetu. Za 10 minuta, zadaci riješeni i sve jasno. Još dosta udžbenika se ove godine iz podruma donijelo u stan. I svaki je bolji od ovih novih. To nema veze s programom...
A možda bi trebalo djeci razvijati svijest i učiti ih RAZMIŠLJATI ??
Kakve su to gluposti? Pa naravno da se gramatika mora učiti, da bi se moglo kreativno pisati. Naravno da se i programiranje treba učiti - barem osnove - da bi se razumjelo kako radi kompjurer. Naravno da treba učiti koliko je zemljina os nagnuta - da bi se razumjela godišnja doba. U zadnje je vrijeme zavladala moda kako djeca ustvari ne bi trebala
To sam već napisao da smo za nogomet i prosvjetu svi stručnjaci. Činjenica je da su programi prenapregnuti, neprimjereni, ne realiziraju se se po pravilima didaktike ( malo pokusa, terenskog rada), slab interes učenika i roditelja i ishodi učenja susu loši. Točno je i da se djecu ne uči kako učiti. Još je točnije da su zadaci na natjecanjima strava. Kada bih za zadatke iz matematike za sedmi razred poredao sve nastavnike Hrvatske da ih sve riješe u zadanom roku- prošlo bi ih 10%. Ako?
Kažem Vam ovo je sve Van zdravog razuma.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Mislim da se o našem školstvu malo previše filozofira, a prečesto u negativnom kontekstu bez dovoljno znanja i razmišljanja. Istina je da se u našim školama uči puno znanja iz opće kulture za koje se često misli da ne može pomoći u praksi i ne vide se nikakve poveznice. Što će npr. Jednom trgovcu saznanje o nagnutosti Zemljine osi? Ja ipak smatram da znanje iz opće kulture nije nepotrebno, dapače može biti i jest vrlo korisno. Jedino način usvajanja tog znanja ne smije biti na nivou prisilnog bubanja i ne smije biti uvjetom napretka pojedinca. Da pojasnim na primjeru povijesti. Za povijest se kaže da je učiteljica života. Proučavanjem povijesti možemo lakše shvatiti svoj položaj u društvu kao i naše društvo, ali način učenja trebao bi biti takav da potiče raspravu u razredu između učenika međusobno i nastavnika, a ne da se svede na kratko predavanje, i zatim na bubanje napamet svih datuma i aktera, kako bi se na ispitu prošlo i dobilo neku ocjenu. Dakle, taj predmet kao i mnogi drugi, trebao bi poticati mlade živote da razmišljaju i propitkuju, analiziraju i vrednuju, raspravljaju i grade svoj stav, a ne da ih se prisili da bez razumijevanja bubaju napamet. Predmeti tog tipa, povijest, zemljopis, tjelesni ili pak likovni odgoj itd. ne bi trebali ocjenjivati koliko je neko dijete nabubalo napamet, a naročito ne bi smjeli ocijenom utjecati na budućnost učenika. Zbog tehnološkog napretka naše civilizacije i sve kompliciranijeg života koji pored općeg znanja sada još traži i znanje tehnologije, ne možemo očekivati da će se gradivo za buduće naraštaje smanjiti pa time udžbenici neće postati lakši ni tanji. Jedino čemu se možemo nadati jest da će nova tehnologija ući u škole, pa da nam djeca ne nose kilograme štampanih knjiga, nego recimo računala u obliku tableta na kojima će se znanje nalaziti u obliku elektroničkih udžbenika, a moći će pristupiti i znanju koje se nalazi na internetu. Time će se također dobiti da se program redovito i na vrijeme nadopunjuje novim saznanjima što se štampanim knjigama ne može dobiti jer treba vremena i truda dok se neki udžbenik pripremi za štampu i dok se ištampa već može biti zastario. Na žalost takva modernizacija škola ne traži samo financijska ulaganja nego i učitelje i profesore koji će se s lakoćom snalaziti i znati iskoristiti takve tehnološke uređaje. S obzirom da ne možemo od naše jadne i siromašne države očekivati ništa više nego što smo već dobili ostaje na nama roditeljima da pokušamo učiniti nešto za naše školane koliko nam naravno financije dozvoljavaju. Dakle, dragi moji supatnici roditelji, znam da većinu svoga vremena morate trčati za novcem kako bi omogućili sebi i svojoj djeci kakav takav život, ali jednostavno morate svaki dan naći malo vremena da sjednete sa svojim školarcem i zajedno s njime ponovo nešto naučite. Ne smijete se sramiti svog neznanja pred svojom djecom, niti im govoriti da im neko znanje ne treba samo zato jer ga vi ne znate ili ne razumijete. Ako želite da vaša djeca zavole učiti onda to prije svega morate vi željeti.