Sposobnost prilagodbe ključna je osobina koja vodi izravno do uspjeha. Ljudi i organizacije (pa i cijele države) koji ne prepoznaju da u određenom trenutku treba nešto hitno mijenjati, obično su osuđeni na neuspjeh, propast ili stagnaciju. Kada se suoče protivnici od koji je jedan spretan, brz i prilagodljiv, a drugi nesposoban da promijeni svoj način mišljenja i ponašanja i nespreman da brzo donosi odluke, gotovo je sto posto sigurno da će ovi prvi svladati ove druge i da će uspješno okončati ono što su zamislili.
Šef kurdskih boraca koji se pokušavaju boriti protiv ISIL-a zapadnim je saveznicima poručio da su se udari iz zraka pokazali kao potpuno neučinkovita taktika protiv snaga kalifata ponajprije zato što su oni smislili kako da na minimum smanje djelotvornost zračnih napada saveznika. Taj čovjek, koji se nalazi na terenu u okolici Kobanea, koji je s tri strane okružen ISIL-ovcima, kaže da su oni stekli sposobnost da vrlo precizno predvide gdje će bombe udariti i u ključnom trenutku povuku svoje džihadiste i puste da združene svjetske sile svojim skupocjenim sofisticiranim bombama bombardiraju prazan teren. Za to vrijeme džihadisti navaljuju na drugoj strani. Iako su Kurdi izrazito motivirani jer brane teritorij na kojem žive, ali i zato što je ovo jedinstvena povijesna prilika da dobiju svoju državu, potpuno im je jasno da bez opsežnih kopnenih operacija u kojima će sudjelovati krajnje dobro i suvremeno naoružani vojnici neće biti uspjeha. Oni koji pucaju iz zraka ne žele prihvatiti tu činjenicu, spori su i neodlučni, a političke kalkulacije koje jasno pokazuju da bi mogli izgubiti na izborima ako donesu neke radikalne odluke priječe ih da učine nešto što bi moglo biti zaista djelotvorno i konkretno. Na rastezanje žvake da će borci sirijske oporbe i Kurdi ići na nekakvu vojnu obuku u Saudijsku Arabiju smiju se čak i zapadni zapovjednici i vojni stručnjaci jer bi čak i nakon takve brzinske obuke oni i dalje bili nekompetentni za učinkovito ratovanje protiv protivnika koji je lukav, okretan, brz i hipermotiviran.
Nitko nije spreman stati na žeravicu
Jedini koji su donijeli odluku da kopnene trupe mogu u Irak i Siriju su Turci, no i oni čekaju i rovare ispod površine pokušavajući navesti neke igrače u ovoj velikoj i opasnoj zavrzlami da pomognu predsjedniku Erdoğanu da ostvari neke svoje stare ciljeve. Usred opsade Kobanea turski obavještajci su izvukli iz borbi glavnog čovjeka kurdskih snaga kako bi mu preporučili da se sa sirijskom oporbom udruži u borbi protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, koji je Erdoğanu već dulje vrijeme trn u oku. No istodobno Turci na žele da se sirijski Kurdi zbliže s u Turskoj zabranjenom Kurdskom radničkom strankom, a još manje žele da se na sjeveru Sirije stvori nekakva autonomna oblast pod kurdskom kontrolom. Ideja je da Kurdi udruže snage sa snagama oporbene Slobodne sirijske armije i da zajedno svrgnu Bashara al-Assada, u biti jedinog koji bi mogao nešto učiniti protiv ISIL-a. To su zapravo uvjeti pod kojima bi Turska bila spremna Kurdima u Siriji pružiti vojnu pomoć koju su oni od Ankare zatražili. Kurdi su bili su vrlo jasni i precizni – tražili su pomoć za borbu protiv ISIL-a i vjerojatno nisu očekivali da će Erdoğan taj njihov vapaj iskoristiti kako bi ih natjerao da sudjeluju u rješavanju njegovih problema i u ostvarivanju njegovih sitnih, partikularnih interesa. Čini se kako u ovoj priči gotovo svi žele nešto ušićariti i iskamčiti, a nitko nije spreman stati na žeravicu. U tom sveopćem otimanju za vlastite sitne interese jedini koji će zaista profitirati jest ISIL, koji se svim tim igračima smije u brk.
Možda zaista ne treba ozbiljno shvatiti nekoga tko je nesposoban da spriječi uljeza da preskoči ogradu Bijele kuće i uđe u najbolje čuvanu zonu na svijetu? Možda se smiju i činjenici da političari u toj zemlji uglavnom ne dobivaju vritnjak zato što su nesposobni i nekompetentni za obavljanje toga posla, nego zato što je izbio skandal jer ih je netko uhvatio na djelu sa spuštenim hlačama ili pijane za volanom. Mogli bismo zapravo reći da se u posljednjih petnaestak godina u Washingtonu smjenjuju administracije od kojih je jedna nesposobnija i nekompetentnija od druge. ISIL to svakako zna i računa na tu činjenicu.
>>Objavljen ISIL-ov manifest: Putinu nude pakt u zamjenu za nuklearni program
>>Džihadisti: Braćo, koljite kao ovce sve nemuslimane
Sve što se dešava na tom teritoriju posljedica je američke agresije na Irak i američkog državnog terorizma. Dakle, SAD nije rješenje nego najveći problem na tom području.