Nije baš uobičajeno da pacijenti na terapiju dolaze kasno navečer, u
22, 23 sata, pa i ponoć. Pogotovu ne oboljeli od zloćudnih bolesti. Na
splitskoj Onkologiji to je svakodnevica.
Zbog trajno pokvarene kobaltne bombe, Odjel već nekoliko mjeseci ima na
raspolaganju samo jedan linearni akcelarator za radioterapiju. Kako je,
na žalost, sve više pacijenata kojima je nužno zračenje, uređaj je u
pogonu od 7 do 24 sata, svakog dana, osim subote i nedjelje. Radi se u
tri smjene. Dnevno se prosječno obradi između 100 i 120 bolesnika.
Centar od ljubavi
Kako im prići, što ih upitati? Sa zebnjom smo se preksinoć oko 22 sata
zaputili na Onkologiju. Zahvaljujući isključivo donacijama –
prikupljeno je oko 20 milijuna kuna – i nesebičnom angažmanu voditelja
Odjela prof. dr. Eduarda Vrdoljaka, na Firulama je nadograđena i u
cijelosti renovirana zgrada stara više od tri desetljeća.
Uistinu “Centar od ljubavi”, kako je mnogi već zovu. Službeno će se
otvoriti za nekoliko mjeseci, kad se sagradi pristupna cesta. No, u
njoj se danonoćno radi. U čekaonici za radioterapiju, u podrumu,
zatekli smo desetak pacijenata. Upaljen TV prijamnik. Tišina, svatko u
svojim mislima. I svojoj boli. Ali i nadi.
– Ovdje sam 18. put. Moram primiti 25 zračenja. Dolazim svaku večer oko
21.30 sati. Tretman traje petnaestak minuta. Previše nas je. Sretan sam
što sam uopće dobio termin – kaže Ivan Raulić, koji svake večeri na
zračenje dolazi iz Makarske.
– Napišite kako je medicinsko osoblje ovdje predivno. Toliko su
ljubazni, uljudni. Hrane me i toplim riječima, ubace i preko reda –
ističe Raulić poručujući mjerodavnima da što prije pronađu novac za još
koji linearni akcelerator.
– Imam tumor prostate. Nisu me operirali. Obavio sam 11 zračenja, čeka
me još 14. Od šefa do čistačice na Onkologiji, svi su super. Ne mogu
vam opisati kako se odnose prema nama. A nije im lako. Rade danonoćno
za mali novac – kazuje Splićanin Mirko Vrljić.
I požrtvovnost liječi
Inženjeri medicinske radiologije Ivica Lisjak i Rosana Nikolić
preksinoć su odrađivali treću smjenu, od 19 do ponoći. Profesionalci,
ali jednostavno “zrače” ljubavlju toliko potrebnom najtežim
pacijentima. Među njima i gospođi kojoj smo jedva povjerovali da ima 90
godina. Svake večeri dolazi na zračenje. Kaže da još želi živjeti život
i da će joj sigurno biti dobro.
– Radimo do ponoći kako bismo pacijentima skratili vrijeme čekanja,
muke, patnje i strah. Sretni smo kad možemo nekome pomoći i u kasnim
noćnim satima. U našem društvu još ima ljubavi i požrtvovnosti – kaže
dr. Eduard Vrdoljak, šef splitske Onkologije.
U borbi protiv raka problem je, kaže, manjak zdravstvene
prosvijećenosti. Kad bi se broj pušača smanjio 15 posto, puno bi se
učinilo. Ljude treba učiti kako zdravo živjeti, a kad obole, učiti ih
kako se s tim nositi...
BITKA ZA ŽIVOT Večernjakovi reporteri u noćnom posjetu Odjelu za onkologiju splitske bolnice
Otvori KEKS Pay
