Bez obzira kako završile sljedeće dvije utakmice Hrvatska je nogometni div. Od 25 zemalja koje su ikad ušle u polufinale World Cupa, samo ih pet ima manje od 10 milijuna stanovnika, a od njih devet kojima je to uspjelo triput i više, uz nas 3,8 milijuna jedino Urugvaj ima malo manje od tri i pol milijuna stanovnika dok ostale zemlje imaju više od 10 milijuna. Još su tu Mađarska s 9,7 milijuna, Austrija 8,9 i Bugarska 6,9. S tim da su Urugvaj, Mađarska i Austrija svoje najveće nogometne uspjehe ostvarivali do 1954., kad svjetski turniri nisu bili ni blizu što su od 1998., dok je Bugarska bila 1994. četvrta. Urugvaj je dvaput bio svjetski prvak i triput četvrti, a titule su osvajali 1930. i 1950. na turnirima u Urugvaju i Brazilu s 13 sudionika, bez kvalifikacija (četiri europske ekipe stigle su istim brodom – Belgija, Francuska, Jugoslavija i Rumunjska, sedam južnoameričkih i dvije sjevernoameričke), a na drugom s 34 reprezentacije u kvalifikacijama, te je odigrano ukupno 18 odnosno 22 meča. S tim da su do 1966. uz ionako nemjerljivo slabiju konkurenciju u kvalifikacijama i u završnicama s najviše 16 ekipa, domaćini i branitelji svjetskog naslova, nisu prolazili kvalifikacije. U tom je razdoblju i Brazil osvojio svoja dva naslova, kao i Italija, te su Zapadna Njemačka, Švedska, Čehoslovačka, Mađarska i Austrija, pa i Jugoslavija nizale svoja polufinala u kvalifikacijama s najviše 50-ak reprezentacija i odigranih najviše 127 utakmica 1966. kad je gorda Engleska bila prvak i jedini put na postolju. I tada je u kvalifikacijama sudjelovalo tek 19 reprezentacija više nego ih je na završnim turnirima od 1998. od kada je Hrvatska po treći put u polufinalu.
Najveća opasnost je ako Argentici postanu grubi, što je tradicija u argentinskom nogometu. Nogometni klub iz La Plate, Estudiantes, je pokazao više puta da je u stanju preokrenuti utakmicu u uličnu tučnjavu. To se desilo 1969 u susretu s AC Milan, i 1968 s Manchester Unitedom. Estudiantes redoviti je inicirao tučnjave s lokalnim protivnikom iz La Plate, klubom Gimnasia. Hrvatska ima tehnički i organizacijski kvalitetniju ekipu i nije joj potrebna tučnjava na terenu pred kamerama i publikom. Stoga svaki takav pokušaj grubosti na terenu treba izbjegavati. Jedino tako nas mogu pobijediti, grubom i nasilnom igrom koja nema veze sa sportskim ponašanjem. Nadajmo se da neće!