Facebook je dobro mjesto za povezivanje, komuniciranje i dijeljenje članaka, kao i za aktivizam. No, puno ljudi smatra da je dovoljno samo lajkati i podijeliti neku objavu.
– Samo lajkanje i šeranje objava o psima u azilima na Facebooku ne pomaže dovoljno psima u azilima. Lijepo je podijeliti objavu, kao na primjer objavu o udomljavanju psa, ali ono što osjetimo nakon pomaganja psima u azilima uživo ima neprocjenjivu vrijednost. Za one kojima pomažemo, ali i nas same – kaže Dragan Šurlan iz Facebook grupe Vegan Thugz. Na svu sreću, dodaje, sve više ljudi osjeća potrebu za pomaganjem. I svatko može izdvojiti nekoliko sati mjesečno za volontiranje.
– Naše društvo bilo bi puno humanije kad bismo cijenili i više poticali pomaganje drugima – ističe D. Šurlan i dodaje kako svatko može pomoći na svoj način, doniranjem novca ili doniranjem vremena. Facebook grupa Vegan Thugz organizira radne akcije u azilima i utočištima za životinje, ali i druge aktivnosti kojima promoviraju suosjećanje kao vrijednost u društvu.
– U grupi smo većinom svi vegani, a na akcije dolaze svi, bez obzira na životni stil. Bitno nam je da oni koji nam se pridruže žele pomoći životinjama. Osmijeh i toplina oko srca zagarantirani su na svakoj našoj akciji. Na radnim akcijama svatko izabire što želi raditi, a ima i lakših i težih poslova. Nakon što odradimo ono što smo htjeli, družimo se sa psima, a kasnije slijedi naše druženje i obavezna klopa. Upoznavanje i druženje sa psima vrlo je bitno, osjećamo i vidimo kome zaista pomažemo. To nije moguće napraviti preko Facebooka, zato smo tamo uživo – kaže D. Šurlan i nastavlja opisujući njihovu posljednju, petu po redu akciju u azilu Prijatelji u Čakovcu. Riječ je o jedinom azilu u Hrvatskoj u kojem je 800 pasa, a većinom su to psi spašeni iz romskih naselja.
– Bilo nas je 12, a žao nam je što nema više volontera iz Zagreba i okolice. Nije Čakovec daleko, a ovaj azil stalno treba pomoć. Napravili smo poslove koje oni bez naše pomoći ne bi tako lako i brzo mogli napraviti. Svaki put objavimo fotografije kako bismo prenijeli naše doživljaje, pokazali ljepotu i dobrobiti volontiranja i time potaknuli druge da i sami odu i pomognu. Nitko osim nas samih neće napraviti ovo društvo humanijim.Zato smo tamo uživo – ističe Dragan Šurlan.
– Divno je bilo pomoći, jer ovim ljudima i psima to zaista treba. Divno je bilo pružiti barem pet minuta dodira ljubavi, nježnosti i pažnje svakome od onih divnih tužnih duša tamo, ali svakako to nije rješenje. Svako živo biće zaslužuje toplinu vlastitog doma i ljubav i zato je na trenutke dosta teško biti među njima. Svakome tko ima i malo vremena preporučujem da ode u posjet azilu jer njima je vaše uloženo vrijeme spas u svakom pogledu – kaže Nikolina Čunko, jedna od sudionica volonterske akcije. A Sanja Puškaš ističe kako joj je azil u Čakovcu uvijek inspiracija da krene u pomoć onima koji nas trebaju.
– Osjećam se puno bolje kada dajem dio sebe, pogotovo onima koji ne razumiju zašto im se događa ono što im se uopće nije trebalo dogoditi – kaže Sanja.
A za radne akcije koje se svake druge subote u mjesecu okupe volontere u azilu njegova voditeljica Aleksandra Hampamer kaže da su ogromna pomoć
– Napravi se sve ono što mi ne stignemo u tjednu, od uređenja okoliša i dvorišta, šetanja pasa, čišćenja tavana, sortiranja donacija. Volonteri dolaze iz raznih krajeva, kod nas su sada Bryan iz Kalifornije, Aylen iz Argentine, a dolazi nam i David iz Kolumbije. Najčešće nam dolaze volonteri iz Zagreba, ali i iz Rijeke, Karlovca, Koprivnice i drugih gradova – kaže Aleksandra, a uz zahvalu za svaku pomoć dodaje kako ih ove godine čeka još puno posla. Treba urediti podove svih dvorišta, to je površina oko 3500 metara četvornih, nove smještaje za volontere te srediti kućice. Sami sve sigurno ne bi mogli.
Onaj tko udomljuje pse treba biti upoznat sa činjenicama da pas zahtjeva cjelodnevnu brigu i pažnju, vođenje u šetnju najmanje 3 puta dnevno po sat dva vremena, dresiranje, hranjenje sa odgovarajućom hranom, redovito vođenje veterinaru, cijepljenje, čišćenje njegovih drekova saa pločnika, kupanje, šišanje, češljanje, ako je u stanu glodati će i zapišavati namještaj, u stanu će svuda biti njegovih dlaka i sline, cijela obitelj će imati sa njim posla i obaveza i prvi problem kome ga ostaviti kad se ide na godišnji odmor. Tada najčešće vlasnici ga odbace i on postane lutalica. Prijatelji koji ne vole pse više vam neće doći u posjetu i neće vas zvati da idete njima sa psom. I sve to za to da vam veselo maše repom kad treba hranu ili ga treba voditi van na pišanje. I tako cca 15 godina do njegove smrti. Većina pasa ima miris po pišalini pa se i na to treba naviknuti. Treba se nositi i sa time da životinja ima nagon za parenje i u tome mu vlasnik mota biti asistent i podučavati ga. Ako uzimate psa onda najbolje što mlađe štene a ne već starog, možda i bolesnog češće loše formiranog psa lutalicu.