Prvi dio godine, obilježen eskalacijom sukoba na Bliskom istoku, ponovno je rasplamsao inflaciju uz posljedični rast kamatnih stopa. Onaj u Ukrajini, sa svim svojim implikacijama na europsku i globalnu ekonomiju, ušao je u petu godinu. Što nas čeka na jesen? Je li realno očekivati skuplje kredite? Novi skok cijena energenata? O tim, ali i brojnim drugim temama u emisiji Gospodarska jesen razgovarali smo s Tamarom Perkom, direktoricom Hrvatske udruge banaka, Gordanom Kolakom, predsjednikom Uprave Končara i Adrianom Ježinom, predsjednikom Uprave Telemach Hrvatska. Emisiju je vodio glavni urednik Poslovnog dnevnika Mladen Miletić.
Perko: Prije točno četiri godine, u srpnju 2022., počelo je prvo dizanje kamatnih stopa ESB-a. U nešto više od godinu dana vidjeli smo rekordan rast jer su kamatne stope iz negative prešle na plus 4 posto. Ali, tada smo istovremeno imali visok gospodarski rast. Pitanje što nas očekuje sada ima malo drugačiji okvir nego tada jer taj rast nije na razinama iz 2022. Inflacija je povišena, a gospodarski rast je slab i neko naglo dizanje kamatnih stopa bi ga uništilo. Očekujem da ćemo do kraja godine vidjeti ili blago povećanje kamatnih stopa od 25 baznih bodova ili ga uopće nećemo vidjeti. Govorim pritom u kontekstu da nema ekstremnih promjena u odnosu na sadašnje stanje na tržištu.
Brine li telekome mogućnost ukidanja indeksacijske klauzule?
Ježina: Indeksacijska klauzula daje sigurnost za velika ulaganja, no ona u velikoj mjeri nije pokrila ni približno ono što se događa u smislu troškova koje imamo. Znate li koliko je zbog ratova i dronova narasla cijena optičkog kabela? Šest puta. Koliko je narasla cijena grafičkih kartica? Da ne govorimo o cijenama goriva, struje, radne snage... To je puno više od 3,7 posto, vjerojatno desetak i više. A očekuje se razvoj infrastrukture koji bi pomogao svim gospodarstvenicima i državi da se lakše uđe u digitalno doba. Po raznim službenim indeksima, naša je kvaliteta mobilnih mreža iznad prosjeka EU, a cijene su ispod prosjeka. To moramo uzeti u obzir. U fiksnom broadbandu napravljen je velik iskorak, sa začelja smo došli na prosjek EU. Horizontalna smo industrija bez koje je teško zamisliti rast gospodarstva, i zato je ta klauzula samo mali segment nečega što pomaže društvu da ide naprijed.
Velike su kompanije već godinama na meti poziva za dodatnim oporezivanjem. Odvlači li rasprava o ekstra profitima pažnju od ključnih gospodarskih problema - produktivnosti, razine investicija i konkurentnosti?
Kolak: Iz perspektive poslovnog sustava, pojam ekstraprofita apsolutno je nepoznat. Svaki poslovni subjekt funkcionira tako da kroz poslovanje nastoji ostvariti profitne margine koje mu osiguravaju daljnje ulaganje u razvoj kapaciteta, sposobnosti za modernizaciju kako bi nastavio s dugoročno održivim poslovanjem. Bez profita nema poduzetništva, on je condicion sine qua non razvoja gospodarstva. Kada govorimo o oporezivanju, mogu razumjeti intenciju zakonodavca koji kaže " želimo da se teret pritisaka ravnomjerno rasporedi na sve društvene segmente". No, treba razmišljati i o tome kako netko dolazi do tih profitnih margina. Na kraju, postoje uspješna i malo manje uspješna društva, ali ako vjerujemo u zakone tržišta, onda ga trebamo pustiti da do kraja regulira taj odnos. Ako postoji prostor u nekoj tržišnoj djelatnosti koji stvara velike profitne margine, on će po prirodi postojanja privući puno više poduzetnika u taj segment, stvorit će se veća konkurencija i s vremenom će se profitne margine uskladiti.
Ježina: Vidjet ćemo koji će biti konačni prijedlog po pitanju dodatnog oporezivanja i ekstraprofita, no mogu dati primjer Telemacha koji je brzorastuća kompanija i jako kvalitetne proizvode pruža po jeftinijoj cijeni od konkurencije te uzima market share. Samim tim market shareom rastemo brže od konkurencije. I sada bismo zbog toga rasta trebali biti penalizirani, iako imamo negativan tijek novca!? Dakle, mi se toliko zadužujemo da ne uspijevamo dovoljno uprihoditi koliko nam je potrebno za investiranje. I sad bismo od toga negativnog tijeka novca još trebali platiti razliku na ekstraprofit, dok je naša ukupna profitna marža i dalje manja od nekih konkurenata na tržištu. U tržišnoj ekonomiji pitanje ekstraprofita nije tema, a ako je netko zloupotrijebio položaj, tu su regulator i druga tijela koja trebaju to regulirati, kao što prije bilo kakvih koraka treba provjeriti i je li dobit reinvestirana.
Kolak: Reinvestiranje dobiti najbolji je mogući pokretač daljnjeg razvoja. Ako bi svi investirali ostvarenu dobit u daljnji razvoj svog sustava i tehnologije te operativne učinkovitosti nužne radi povećanja produktivnosti, onda nikakvi zahvati u poreznu politiku ne bi bili potrebni, posebno prema nekome tko je napravio iskorak. Mislim da je svakom društvu i državi imperativ stvoriti nacionalne gospodarske prvake koji će ostvarivati značajnije iskorake u odnosu na druge i tako poticati razvoj tog gospodarstva, otvarati prostor za investicije, novi razvoj i radna mjesta.
Perko: Još samo jedan aspekt - poduzetnici inherentno preuzimaju rizik da bi u budućnosti ostvarili veću dobit. Ako ćete tu veću dobit oporezivati, onda nitko neće preuzimati rizik na tržištu i imat ćemo stagnaciju. Treba poticati razvoj, investiranje, preuzimanje rizika i ostvarivanje novih prihoda i dodatne vrijednosti.
Što vas najviše zabrinjava? Geopolitički rizici, neke regulatorne promjene i okviri ili činjenica da Europa, time i Hrvatska kao njen visoko integrirani dio, gubi utrku za produktivnošću i investicijama u odnosu na SAD i Aziju?
Ježina: U Europi je život najljepši, ali moramo biti iskreni i reći da Europa ima negativne trendove. Amerika ima ekosustav kroz fakultete, dolazak strane pameti, inovacija, uz financijski i pravni ekosustav koji sve to prate i potiču, dok u Aziji i Kini imamo državni intervencionizam koji sve to potiče, uz veliko tržište. Što radi Europa? Dodatno se regulira i gubi bitku. I danas imamo situaciju da je jako puno pametnih ljudi u Europi, ali svaka malo bolja inovacija proizvoda vjerojatno će se prebaciti u London ili u Ameriku gdje će se osnovati firma da se tamo dobije kapital i sve to razvije, eskalira na svjetskoj razini. Facebook se počelo regulirati kad je postao najveći na svijetu, a ne kad je bio "u garaži". Od Draghijevog izvještaja već je dosta prošlo, a malo se toga implementiralo. Kad sam se početkom 2000-ih počeo baviti telekomunikacijama, Europa je bila lider s najboljim uređajima i mrežama. Danas nazaduje. I ne vidim način kako će birokratskim ulaganjem u nekoliko data centara EU nadoknaditi zaostatak. Već sada trebamo gledati kako neku novu generaciju nečega premostiti. Ovako je teško hvatati korak.
Perko: Geopolitika zabrinjava, ali Europa ne igra tu preveliku ulogu. Zato me najviše brine dio vezan za konkurentnost gdje možemo nešto napraviti. Adrian je spomenuo Draghijev izvještaj. Implementirano je manje od 10 posto. Osvještavamo se da nismo konkurentni i da treba napraviti iskorake, ali to ide sporo. Što se bankarske industrije tiče, identificirane su niše gdje Europa treba najviše ulagati – R&D, biotehnologija, čipovi... To su vrste industrije koje trebaju vrstu investicija koje bankarstvo sada ne može pružiti. Ili ne može preuzeti toliko rizika ili su investicije u roku koji bankama nije prihvatljiv. Tu već u svom sektoru vidimo prostor za olakšavanje određenih kriterija. Kao sektor možemo pokriti oko četvrtinu potreba za investicijama u Europi, a tri četvrtine su ostale u prostoru koji nije dovoljno razvijen. Govorimo o tržištu kapitala i alternativnim izvorima financiranja gdje svaka iole ozbiljnija investicija seli u London, Ameriku ili možda čak i Aziju. Tu je jako puno prostora za napredak, a brine me da propustimo tu priliku. Što se bankarskog sustava tiče, mislim da svatko sa svoje strane u određenom dijelu treba popustiti. Naravno, nitko ne zaziva popuštanje regulativa uspostavljenih 2008.
Kolak: Nedavno smo u kompaniji raspravljali o projektu nove sistematizacije i definiranja novih modela u kontekstu EU Direktive o transparentnosti plaća. Kad gledate što sve morate napraviti da dođete do toga da jasno pokažete tu transparentnost odnosa u plaćama i koliko će vam trebati energije administriranja da pokažete da svatko za vrijednost koju daje sustavu dobija adekvatnu naknadu, doći ćemo do toga da ćemo biti izuzetno spori. U Americi će netko vrlo brzo ocijeniti koju mi vrijednost daješ i za tu vrijednost ćeš dobiti naknadu kakvu trebaš. Mi ćemo voditi računa da to sve dobro dokumentirano, sistematizirano, da je sve savršeno dobro posloženo, no to traži veliku količinu energije koju ne usmjeravamo na tržište i razvoj poslovanja, nego na interne odnose i reguliranje poslovanja. Time regulaciju spuštamo s političke na gospodarsku ili svaku pojedinu razinu nekog društvenog sloja. I to odnosi dramatično puno energije. Opet, apsolutno sam svjestan koliko je zahtjevno stvoriti ravnotežu unutar svih društvenih slojeva i kretanja, da ne stvaramo socijalne razlike kakve su recimo u Americi.
Otvori KEKS Pay
