Nekolicina Hrvata (podrijetlom iz BiH), osuđeni u Haagu na dugogodišnje
kazne zatvora, mogli bi se relativno brzo naći na prijevremenoj
slobodi. Nekima su suđenja trajala dugi niz godina, a kada se uračuna i
vrijeme koje su do početka suđenja proveli u pritvorima (u RH ili u
Haagu), računica kaže da su se neki od njih približili odsluženju dvije
trećine propisane im kazne.
Uobičajeno je, naime, da Haag te zemlja “domaćin” u koju su na
odsluženje kazne poslani, nakon toliko vremena odobravaju prijevremenu
slobodu. Mladen Naletilić, bivši zapovjednik “Kažnjeničke bojne HVO-a”,
osuđen na 20 godina, u pritvorima i zatvoru službeno boravi još od 1.
prosinca 1998.
Tuta ima bonus
Budući da je u hrvatskom pritvoru proveo prethodno još godinu i pol
dana, Tuta se žalio i računa da će mu se dodati još to vrijeme.
Nadalje, u Italiji, gdje je sada, običaje je da zatvori sami zbog
dobrog vladanja daju “bonus” od 5 do 10 posto i smanjuju kaznu.
Tutina obitelj računa da bi, u najboljem slučaju, taj
šezdesetrogodišnjak mogao do kraja 2010. biti – slobodan. Vinko
Martinović Štela, Tutin zamjenik, premda osuđen na dvije godine manje,
po istoj bi računici trebao iz zatvora samo pola godine prije Tute (jer
navodno neće dobiti talijanski “bonus”). Dario Kordić, pak, 25 godina
zatvora mogao bi odraditi do kraja!? On je u Austriji, koja nakon
proteka 2/3 kazne predviđa da zatvorenik potpiše “žaljenje zbog
zločina”.
Kordić se žrtvuje
Kordić drži da je nevin u zatvoru i žrtva politike pa mu, kažu njemu
bliski izvori, ne pada na pamet takvo što potpisati. Ostane li tako,
Kordić će u zatvoru boraviti do 2022. Kažu da se predao duhovnome i
spreman je na žrtvu. Sve je ovo još teorija jer za prijevremeno
puštanje odobrenje mora dati i Haaški sud, a uglavnom to i bude tako.
Primjerice, Anto Furundžija, osuđen na 10 godina, pušten je nakon
isteka 2/3 kazne iz zatvora u Finskoj.
HAAŠKE KAZNE
