Tuđmanova pitanja o tri posto Srba u zapisniku nema
Objavljujemo cijeli transkript razgovora predsjednika Tuđmana i Milorada Pupovca
Komentari 388
hart, ne znam o cem ti pricas, ali ja pricam o tvom pozivanju na Strasbourg. Kakav to Hrvat rusi Tudjmanov zakon i to ni manje ni vise nego u Strasbourgu (a zna se kako nam je zapad nesklon). Priznaj, jel te placa Soros ili Strbac?
inace, super je ovaj dio iz transkripta: \"PREDSJEDNIK: Ja sam čuo samo, i kada sam čuo kosa mi se digla i rekao sam da smijene toga.\" neovisnost sudstva na hrvatski nacin. pa se cudimo kad Franjo nadje ustavnog suca kojii tvrdi da novac nije imovina.
@ =h=art= \"svi koji su počinili akt veleizdaje MORAJU kazneno ili ostavkom na svoja radna mjesta odgovarati.\" --- Ic okej, meni je super da danas upravo ti dižeš najviše dreke da je Tuđman 1996. prekršio Ustav i da - shodno tome - mora odgovarati za izdaju.
Mulja srbin, francek ga to nije pitao ali on kaze kako je to on rekao u nekim drugim intervjuima. Mene cudi kako je francek bio prema njima ko kruh a sad mu zabijaju noz u ledja, srpska posla.
ah da ove dvije ***** Savovid-borac za četnička \"ljudska\" prava & četnički obreznik bi i sami sudjelovali u aktu veleizdaje ,pa nije ni čudo da to i rade svojim podmetanjima lažotina za svoju veleizdajničku partiju.Fujjjjjj bljak najodvratnije što postoji je izdaja domovine.
hart, sad te tek vise ne kuzim: tko su ta dva cetnicica? Gabelica i ti ili ti i ribnik? jedino vi osporavate ustavni zakon F. Tudjmana iz \'96, i to do te mjere da cete Franju denuncirati Strasbourgu. Samo vii se zalazete za kresenje ustavnog zakon o suradnji s Haagom, to ti je jasno? Otkud sad ovakav preokret i prozivanje samog sebe cetnikom i placenikom. Pa ne budite tako strogi prema sebi...
Savovid-borac za četnička \"ljudska\" prava mrtvog čovjeka nije moguće procesuirati,to bi tvoja ****** pamet trebala znati a li gnjida se trudi još veći čin veleizdaje počiniti i podržati.Haaški sud 96 i 2011 nije isto.
@ porezni.obveznik \"tko su ta dva cetnicica? Gabelica i ti ili ti i ribnik? jedino vi osporavate ustavni zakon F. Tudjmana iz \'96, i to do te mjere da cete Franju denuncirati Strasbourgu.\" --- Ma izdajice, tužakaju pokojnog Tuđmana Strassbourgu da je prekršio Ustav. Sada kada se ne može braniti.
@ =h=art= \"Haaški sud 96 i 2011 nije isto. \" --- Naravno da je isto. Sud nije osnovan da bi se 1996. bavio problemom piratiziranja DVD-ova, pa koju godinu kasnije pod novom upravom odlučio proganjati odgovorne za ratne zločine
svantevid, takvi su mi najdrazi. Kukavice, kad je bilo najteze pobjegli su vani, a sad opanjkavaju mrtvog predsjednika koji im je dao drzavu. Sutra ce traziti i da se ZAVNOH makne iz Ustava, samo Predsjedniku u inat. Sto je sljedece, da mu se posthumno oduzme generalski cin? Izrodi....
@ =h=art= \"Ustavni sud RH TREBAO JE I MORAO SE očitovati tijekom 15 G-O-D-I-N-A o kršenju protuustavnog zakona.\" --- Prema Tuđmanu, zakon je bio ustavan. Ako imaš što protiv, idi pravac Mirogoj pa se raspravi sa njim.
Savovid-borac za četnička \"ljudska\" prava ne da mi se tražiti ali nije isto 96-2011 .U međuvremenu je se dodavalo preinaka za puno više nego što je bilo određeno temeljnim statutom.
hart, ti ocekujes da Ustavni sud RH ospori zakon F. Tudjmana? Isti onaj sud ciji je predsjednik za Franjine novce tvrdio da nisu imovina? Glupost je nepobjediva... Daj, jednostavno reci jesi li ti za taj zakon ili protiv njega?
Vrijedno ponoviti. 26.10.2010. u 01:27h Individuao je napisao/la: Da se prisjetimo početaka: Pripadnici dobrovoljačke jedinice Dušan Silni iz Srbije i Srbi iz Lovasa, uz artiljerijsku podršku Druge gardijske mehanizovane brigade JNA, napali su 10. X 1991. godine nebranjeno selo Lovasas u Hrvatskoj i tom prilikom ubili su 21-nog civila, hrvatske nacionalnosti: Mirka Grgića, Matu Adamovića, Danijela Badanjka, Ceciliju Badanjak, Antuna Jovanovića, Anku Jovanović, Katarinu Pavličević, Juraja Poljaka, Josipa Kraljevića, Alojzija Polića, Matu Kesera, Josipa Poljaka, Ivana Ostruna, Dragu Pejića, Miju Božića, Tomu Sabljaka, Vida Krizmanića, Stipu Mađarevića, Pavu Đakovića, Stipu Pejića i Živana Antolovića. Nakon uspostavljanja srpske vlasti u selu, u roku od nedelju dana, pripadnici jedinice Dušan Silni, lokalne TO i milicije, u prisustvu JNA, ubili su još 27 hrvatskih civila: Darka Pavličića, Željka Pavličića, Antona Luketića, Đuku Luketića, Petra Luketića, Alojzija Krizmanića, Đuku Krizmanića, Andriju Devčića, Stipa Dolačkog, Marka Damjanovića, Franju Pandžu, Ivana Vidića, Stjepana Luketića, Slavicu Pavošević, Jozefinu Pavošević, Mariju Pavošević, Anu Lemunović, Josipa Rendulića, Božu Vidića, Marina Balića, Katarinu Balić, Rudolfa Jonaka, Mariju Fišer, Zorana Krizmanića, Josipa Jovanovića, Zvonimira Martinovića i Petra Rendulića. Osam dana nakon napada, 18.X 1991. godine, pomenute srpske snage [JNA – TO Valjevo, lokalna TO i milicija, i dobrovoljačka jedinica Dušan Silni] povele su u razminiranje minskog polja 50-tak hrvatskih civila, koje je prethodnog dana postavila JNA. Nakon eksplozije prve mine, vojnici su pucali u Hrvate, i tom prilikom ubili su Marijana Markovića, Tomislava Sabljaka, Darka Solakovića, Ivana Palijana, Zlatka Panjika, Slavka Kuzmića, Ivana Sabljaka, Miju Šalaja, Ivana Kraljevića, Petra Badanjaka, Zlatka Božića, Antuna Panjika, Marka Vidića, Luku Balić, Marko Sabljak, Mata Hodaka, Ivana Conjara, Slavka Štrangarević a i Josipa Turkalja, dok je Nikolu Badanjka, za sada nepoznati vojnik, ubio tokom kretanja zarobljenika do minskog polja. Osim ubijenih, na minskom polju teško je ranjeno 12 hrvatskih civila. Protiv četvorice pripadnika lokalne vlasti, Ljubana Devetka, Milana Devčića, Milana Radojčića i Željka Krnjajića, četvorice pripadnika JNA, Miodraga Dimitrijevića, Darka Perića, Radovana Vlajkovića i Radisava Josipovića, i šestorice pripadnika dobrovoljačke jedinice Dušan Silni, Jovana Dimitrijevića, Saše Stojanovića, Dragana Bačića, Zorana Kosijera, Petronija Stevanovića i Aleksandra Nikolaidisa, od 17.IV 2008. godine pred Većem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, kojim predsedava sudija Olivera Anđelković, vodi se krivični postupak za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u kome je ubijeno 69 Hrvata, meštana sela Lovas.
pa i da je ,ne oslobađa veleizdajnike KPHDZ =KP SDP Smesić od odgovornosti a niti gnjide koje podržavaju političke veleizdajnike te one koji su donijeli loše strateške poteze KPHDZ =KP SDP Smesić čak i kada imaju faktu presude.
Vrijedno ponoviti. 04.11.2010. u 16:30h ddh je napisao/la: Nije nikakvo razocaranje, da jedan Jugofil i ateist poput Josipovica docekuje Tadica i da iz toga radi prvorazredni dogadjaj i da se s tim Tadicem prevedeno receno i izljubi. To se odmahh nakon , a i prije predsjednickih izbora znalo. Znalo se je, da ce taj Jugofil poceti stvarati neku trecu Jugoslaviju. Ali je veliko razocaranje, da se toj predstavi pridruzila i premijerka. To je jedan krivi potez, koji ce na slijedecim izborima biti sankcioniran. Ona je tim prisustvom, na tom formalno nesluzbenom posjetu, napravili sebi i svim postenim Hrvatima jednu t.zv. “magarecu uslugu”. Nije, da hrvatska i srbska vlada ne trebaju razgovarati. Ali razgovarati na sluzbenim, a ne na nesluzbenim relacijama. Jer posjeta i t.zv. izjava zaljenja od strane srbskog predsjednika niti je dostatna niti je iskrena. Dok cetnicko-jugoslavenske struje u Hrvatskoj, a ima ih nadalje podosta, pogotovo oko Iblerovog trga, Pantovcaka i na HTV-u sire lazi i falsificiraju i izmisljaju povijest, dok srbska propaganda na celu sa srbskim protama i igumanima isto tako po njihovim bogomoljama izvrce i krivotvori povijest i povijesne cinjenice i priprema tako novi rat, ne moze se u to vjerovati sto jedan Tadic izjavljuje. A price, da se tim posjetom ne izjednacuju Vukovar i Paulin Dvor, price koje unisono lansiraju Jugo-josipovic i Tadic, su price za malu djecu. A najgore od svega su price koje se u t.zv.”hrvatskim” medijima, toj petoj koloni anthrvatsva i po Pantovcaku onda serviraju, kad se t.zv. pomirenje Hrvatske i Srbije usporedjuje sa pomirenjem Njemacke i Francuske nakon drugog. svjetskog rata. Njemacka je nakon toga rata iskreno priznala svoju krivicu, Njemacka je platila veliku kolicinu stete i Njemacka nije nikad djela ili nedjela pripadnika francuskog otpora prema njemackim vojnicima i njihovim slijedbenicima izjednacavala sa zlocinima Njemaca protiv Francuza. U tom odnosu je jasno receno tko je agresor, a tko je zrtva. A u odnosima Srbije prema Hrvatskoj moze se govoriti samo u konteksu izjava jednog Tadica, koju on sukcesivno daje svake godine uoci godisnjiice Oluje, u konteksu izjava raznih prota, igumana i figura poput Save Strbca preko cijele godine i o ideji stvaranja velike Srbije na tlu Hrvatske koja je jos uvijek sluzbena linija svih srbskih politicara. Malo glasno, malo tiho, ali uvijek prisutna. Zato Hrvatskoj svejedno trebaju korektni odnosi prema Srbija ali ne i nekakvo prijateljstvo. Ne moze se biti prijatelj nekome tko te mrzi. A Srbima je u velikoj vecini zajednicka linija upravo jedna degenericna i patoloska mrznja prema Hrvatima i svemu sto je Hrvatsko. Zato ih treba pustiti, nek i dalje mrze. To ne smije biti niti je to hrvatski problem. Ali je upravo to postao hrvatski problem u trenutku, kad su razni Mesici poptpomognuti sa svim mogucim Jugofilima do danasnjeg Jugo-Josipovica poceli sa t.zv. “detudjmanizacijom”. Hrvatskoj nije nikad trebala niti jo treba danas jedna “detudjmanizacija”, Hrvatskoj je potrebna jedna “tudjmanizacija” i onaj zlatni slogan “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za sto”. Nego kaj.
Vrijedno ponoviti. 04.11.2010. u 17:07h stomugromova je napisao/la: Memorandum SANU je dokument kojeg je stvorila Srpska akademija znanosti i umjetnosti - SANU kao strateški program srpske inteligencije. Memorandum SANU je odredio smjer rješenja srpskog pitanja unutar SFR Jugoslavije. Ovaj dokumentkument bio je objavljen u javnosti preko novina \"Večernje novosti\" u dva nastavka 24. i 25. rujna 1986. Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatih velikosrpskih programa (\"Načertanije\",Srbi svi i svuda,Homogena Srbija..) samo je moderniziran za svoje vrijeme: granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog \"umjetnih\" administrativnih granica koje ne predstavljaju \"pravu\" sliku ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi. jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci) potreba za brzu i skoru akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda Memorandum SANU je imao dalekosežan utjecaj na razvoj i obnovu nacionalističkog pokreta u Srbiji prvo pod okriljem Saveza komunista Srbije. Memorandum je imao i izravan utjecaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u memorandumu pokušao provesti u djelo: antibirokratska revolucija i ideja o velikoj Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. +++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ Ko nas bre zavadi,a imali smo tako lepe planove kako ******** Hrvate i oteti im zemlju,a sad kad nije uspelo bre,*************.
MEMORANDUM 2: SAD GA IMA, SAD GA NEMA Mračna politika srpskih akademika bavi se time na koji način treba destabilizovati vlade susjednih država, a sve pod motom „slaba vlast, slaba država“. U tom kontekstu potrebno je, prema autorima Memoranduma 2,2, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire. «U politički nestabilnim državama ujedno se slabi oštrica optužbi protiv Srbije», računaju autori Memomoranduma 2. Autori ovog državnog dokumenta savjetuju da se Srbija potpuno okrene NR Kini, politički, ekonomski i vojno, čime bi se kompenzirao izostanak ruske podrške koju je Srbija godinama imala. Iako se deklarativno tvrdi da se suverenitet susjednih zemalja ne dovodi u pitanje, zvanični Beograd ne odustaje od uhodane strategije instrumentalizacije Srba u zemljama u regionu. Upravo Miloševićevo „događanje naroda”, s kraja osamdesetih, čijeg se naslijeđa Ivica Dačić nikada nije odrekao, počelo je „brigom” za položaj Srba u tadašnjim republikama. Tako je posebno poglavlje u Memorandumu 2 posvećeno Republici Srpskoj, zatim srpskoj zajednica u Vukovaru, Istočnoj Slavoniji i sjevernom djelu Kosova. Ističe se da Srbi u ovim krajevima treba da budu konstituitivan narod. Autori «Memoranduma 2» nisu zaboravili ni Vojvodinu, kako zaustaviti njeno eventualno odvajanje i dalju regionalizaciju Srbije. Isto tako jedan dio je posvećen Sandžaku. Precizno je opisano koje aktivnosti treba poduzimati u Sandžaku i kako oslabiti djelovanje muftije Muamera Zukorlića. Autori novog dokumenta Srbije, koji je na dnevni red vratio temu velikodržavnih aspiracija iz devedesetih, akademici koji su odgajali predsjednika Tadića, zbog čega se vjeruje da će Boris Tadić svesrdno podržati ovaj plan i prionuti na njegovo provođenje. Da se Tadić već angažovao u njegovom provođenju, govori i činjenica da je iznenađujućom brzinom otvorio još nezavršeni srpski konzulat u Herceg Novom i poručio da Beograd na Srbe u regionu ne može gledati kao na dijasporu. Kako naš izvor tvrdi, Tadićeva posjeta Crnoj Gori bila je isključivo sa ciljem da se što više građana Crne Gore na predstojećem popisu izjasne kao Srbi. Nakon žestoke reakcije Vlade u Podgorici, iz novouspostavljene državne „Strategije o Srbima u regionu”, izbačena je sporna odredba kojom se tražila politička konstutivnost za Srbe u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Da nije bilo pritisaka i oštrog protesta zemalja u regionu, ova odredba posljednjeg dokumenta Vlade Srbije ne bi bila zamijenjena formulacijom “pojačane brige za Srbe u susednim državama”. U tom kontekstu, iz Beograda poručuju da se o Srbiji više ne može govoriti kao o remetilačkom faktoru. Međutim, to nikako ne znači da je nestala i briga za Srbe u bivšim republikama. Upravo zato, ministar Jeremić hvali novu strategiju za Hrvatsku i Crnu Goru, ali i poziciju Srba u Bosni i Hercegovini. „Republici Srpskoj prilično dobro ide, u tom smislu. Pre svega treba odati priznanje rukovodstvu Republike Srpske, na čelu sa predsednikom Dodikom, jer Srpska je danas stabilna, prosperitetna, Srpska korača sigurnim koracima. Srbija je naravno tu, Srbija je potpuno posvećena da pomogne na svaki način“, kaže Jeremić. Dobrica Ćosić zvani Gedža, otac srbijanske politike druge polovine 20. vijeka, nedavno je za beogradske novine rekao da su Srbi u 20. vijeku izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u 21. vijeku trebaju gledati kako se «u miru dobijaju izgubljeni ratovi». Ova njegova formulacija postaje jasnija ako se dovede u vezu sa izjavom prof. Ljube Tadića, jednog od najistaknutijih srpskih intelektualaca: «Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili većina, mi ne smemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nemci nisu Istočnu Nemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu“.
Vrijedno ponoviti. 09.08.2010. u 15:34h ribnik je napisao/la: 09.08.2010. u 13:31h podravec je napisao/la: mikeš, ti nemaš pojma o Tuđmanu i njegovoj politici. Uzmimo da je sve to istina što ti misliš (napisati je izgleda preteško) već činjenica da jee vodio nama nametnuti obrambeni rat i diplomatski rat sa međunarodnom zajednicom i u oba pobijedio i « rasturio» tamnicu hrvatskog naroda Srboslaviju čini ga velikim čovijekom. Sigurno je da je pravio i griješke pa i kompromise nekad u dobroj vjeri a nekad pod pritiscima i ucjenama vanjskim i unutarnjim ali učinio je ono što je u danim mogučnostima bilo moguće. ************************************************************************************ Kratko i jasno rečeno. Još bi nadodao da je od ta dva rata, koja je naš slavni predsjednik Tuđman pobjedio, daleko značajnije što je pobjedio međunarodnu zajednicu. Sa velikosrbima nema problema. Oni su samo junaci nad nenaoružanim narodom, a čim narod dobije oružje u ruke ti zlikovci bježe ko zečevi. Pobjediti jaku i moćnu međunarodnu zajednicu koja je stvorila srboslaviju i koja kontrolira cijeli svijet je veličanstven uspijeh i dokaz mudrosti i vizionarstva našeg dragog i nezaboravnog predsjednika Tuđmana. Žalosno je da predsjednika Tuđmana nije mogao nitko nasljediti koji bi nasljedio njegovu domoljubnu viziju. Pobornici međunarodne zajednice, poput Sorosa i sličnih, a uz pomoć petokolonaša, su preuzeli hrvatske medije te putem tih medija u Goebelovom stilu izvrću našu povijest i manipuliraju nad našim napaćenim narodom. Današnji HDZ me potsjeća na HSP koja se je zoliko korumpirala da je Ante Starčević bio prisiljen osnovati Čistu Hrvatsku Stranku Prava. Možda bi i danas bilo dobro riješenje osnovati Čistu Hrvatsku Demokratsku Zajednicu.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
ĆOSIĆ: „SRPSKI PORAZI NISU KONAČNI“ Profesor dr. Nebojša Popov, sociolog i urednik lista Republika, za naš list kaže da velika briga srbijanske Vlade prema Srbima u Republici Srpskoj zapravo predstavlja liječenje rana sa Kosova. «Svi nacionalizmi u bivšoj Jugoslaviji startovalivali su sa tezom o ugroženosti vlastitog naroda i što su bili grlatiji da tu ugroženost dramatizuju, time su opravdavali sve veće nasilje prema drugim narodima. To što oni brane svoju raniju politiku je istorijski i socijalno katastrofalno, pogotovo ako toj pogrešnoj politici nema šta da se suprotstavi. Kada bismo pravili paralelu sa devedesetim, onda možemo slobodno reći da nedostaje nešto što je onda postojalo, a to je jedan otpor nacifikaciji politike i države. Postojale su razne grupe građana, ja sam uglavnom s njima komunicirao, u Mostaru, Tuzli, Sarajevu, Brčkom i u drugim gradovime, gde su imali dosta jasnu poziciju ljudi koji se suprotstavljaju nasilnom rešavanju problema. Sada ne vidim da tako nešto postoji, dakle šta je alternativa da se bilo čiji remetilački pokušaji u formiranju normalne države BIH, spreče. Istina je da Dobrica Ćosić ne odustaje od svojih ideala. On se sam u današnjem broju Politike (ponedjeljak, 21. mart) vrlo jasno izrekao. On kaže da je do sada, pa i sada obavlja, pazite - sudbinske dužnosti. Ta mistifikacija ljudi na vlasti, ili kad padnu sa vlasti, da se ponašaju po nekom prstu sudbine koji ih uzima kao svoje instrumente za ostvarenje ciljeva, dakle nečim što ne domašuje životno iskustvo običnih pojedinaca, tu nikakvog izlaza nema i može trajati i duže od biološkog života tih raznih mistifikovanih junaka». Dobrica Ćosić je inače u listu Politika, u pismu kojeg je posvetio svom ratnom drugu Dragomiru Laziću Đurici, kazao: „Nisam sa svojom revolucionarnom generacijom uspeo da promenim sudbinu srpskog naroda; bila je to naša partizanska i mladićka iluzija; nisam kao predsednik SR Jugoslavije uspeo da promenim nacionalnu i državnu politiku i započnemo preporod Srbije u socijaldemokratsko, prosvećeno i civilizovano društvo. Ti neuspesi su generacijski i nacionalni porazi koji su u mojoj svesti i duši postali muka i patnja koje mi umanjuju uspehe i zadovoljstva koja sam pored svih poricanja imao u svom romansijerskom radu. Promena koja je nastala petooktobarskim prevratom, izvedena je narodnim gnevom i milionima dolara američke obaveštajne službe i njenih saradnika; prevrat je u kome sam i ja zabludno učestvovao. Ta promena poretka pretvorila se u užasavajuću stvarnost: kriminalnom kontrarevolucijom stupili smo u kriminalni kapitalizam. Ja sam vrlo brzo uvideo da smo opet obmanuti». Ćosić priznaje da je poražen, zajedno s ostalima koji su se borili za velike nacionalne ciljeve, ali nedavno u Ninu izgovara dvosmislenu rečenicu: «Ti porazi nisu konačni». Jedinu svijetlu tačku nalazi u «Republici Srpskoj» koja je dokaz da «smo osvojili i neke istorijske pobede, i u uvjerenju umnih i hrabrih ljudi sveta da smo na strani pravde i prava«. Politiku srbijanske Vlade prema BiH možda je najpreciznije objasnila potpredsjednica Liberalno- demokratske partije Vesna Pešić: «Srbija je i dan danas remetilački faktor u regionu. Srbija neprekidno rastura BiH. Zbog toga nema ništa od našeg puta ka EU. Ne možemo da idemo ka EU, a da ostavimo našu Republiku Srpsku. To je sve folirncija. Oni rasturaju i pokušavaju svima da pokažu je Bosna jedna neuspela država. Pokušavaju na neki način da rasture Bosnu, da se osamostali Republika Srpska i da dođe do nekog ujedinjenja. Oni se bave teritorijama. Za to vreme čekaju neke pogodne momente da svima to dosadi. Njima se iz nacionalističkih razloga uopšte ne žuri ka EU».