Američka vojna operacija koja je svrgnula s vlasti predsjednika Venezuele Nicolasa Madura može imati goleme posljedice ako se gleda rizik od podjele svijeta u sfere interesa, komentira Večernjakov novinar i kolumnist Tomislav Krasnec u razgovoru s Darijom Topićem u emisiji na VečernjiTV. Takav svijet, podijeljen na sfere interesa u kojima SAD, Rusija ili Kina imaju pravo raditi što god hoće u svojim “dvorištima”, bio bi lošiji i za Europu, i za Hrvatsku, i praktički za svakog tko je manji od velike sile s nuklearnim naoružanjem, čuli smo na kraju emisije.
- Posljedice ovoga što se dogodilo u Venezueli su jako ozbiljne i mogu biti goleme. Posljedica ovog čina zaista može biti i to da se potvrđuje da je svijet podijeljen na sfere interesa i da Trump sudjeluje u podjeli svijeta na sfere interesa. Ovo danas neki interpretiraju kao primjenu Strategije nacionalne sigurnosti koju je Amerika objavila krajem prošle godine i za koju su mnogi mislili kako će možda ostati samo slovo na papiru, no ovo je primjena u praksi. Ta strategija je vrlo jasno rekla da u zapadnoj hemisferi Amerika želi ostvariti svoju hegemoniju i da se vraća Monroevoj doktrini. Sada je to s papira prevedeno, odnosno primijenjeno na djela. I zaista, pitanje koja je mnogima danas na umu je: ako može Trump oteti Madura u vojnom napadu na Caracas, zašto Putin ne bi mogao to napraviti prema Zelenskom ili zašto Kina ne bi mogla to napraviti na Tajvanu? Ako ta pitanja ostanu neodgovorena, ili ako odgovor bude “pa onda mogu i drugi moćnici isto”, onda zaista živimo u potpuno drugačijem svijetu - komentirao je Krasnec.
Znači li sve to da možemo zaboraviti na međunarodno pravo? - Očito je da međunarodno pravo ne vrijedi za Ameriku u ovoj noćašnjoj akciji. Da nije vrijedilo za Trumpa kad je on donosio tu odluku. Ta akcija je blitzkrieg, u smislu da je brzo završena. Maduro je otet, specijalci su ga locirali, uhitili, transferirali izvan Venezuele i, ako tako gledamo, operacija je završena. Što je bitno drukčije nego što je Putin pokušao, ali nije uspio izvesti, u Kijevu u veljači 2022. godine. Ali u naravi je isto, odnosno slično. S tom razlikom, naravno, da Amerika nema teritorijalne pretenzije: neće Amerika pripojiti Venezuelu ili dio Venezuele svom teritoriju. Ali očito je to pokušaj uspostave američke hegemonije. To je ta Monroeva doktrina koja je u onoj ranijoj verziji u povijesti poručivala europskim kolonijalnim silama da nemaju što raditi u američkom “dvorištu”, ali danas je ona usmjerena očito i protiv Kine i Rusije. Kina je imala fenomenalne odnose s Madurom. Jučer je izaslanik kineskog predsjednika bio s Madurom na sastanku u glavnom gradu Venezuele. Jučer, u petak, a u subotu Madura više nema! Maduro je bio i ruski prijatelj i saveznik. Ali, opet, vraćamo se na prvotnu poruku: i Rusija i Kina će biti sretni, odnosno lako će se oni odreći i Madura, ako to znači da oni u svom dvorištu mogu raditi isto tako što ih je volja. Ako to znači da i oni mogu jednostavno nametati svoju moć silom, pa i ovakvim akcijama, uspješnim ili ne.
- Problem sa svijetom podijeljenim u sfere interesa je što se one ne zaustavljaju samo na najvećim silama, nego se tom novom svijetu prilagođava i svaki silnik koji ima teritorijalne pretenzije ili želi vidjeti promjenu režima u nekoj susjednoj zemlji za čijim teritorijem poseže. Hrvatska u susjedstvu ima Aleksandra Vučića koji se zanosi ideologijom “srpskog sveta”, a ima i mađarskog premijera Viktora Orbana koji na zidovima svog ureda ima neke kontroverzne karte koje obuhvaćaju teritorij Hrvatske. Tako da sigurno to nije svijet koji je za Europu, pa i Hrvatsku, bolji od ovoga što je do sada vrijedilo. To nosi opasnost i za nas, ako tako gledamo. Nadamo se da možda ne vode stvari u tom smjeru. Ali, ako se dijele sfere interesa, ima i onih koji svoju sferu interesa vide na teritoriju Hrvatske. Nemojmo se zavaravati. To je opasniji svijet koji se otvara ovakvim postupcima. Maduro je bio diktator, netko tko je serijski krao izbore, ali svrgnuti ga na takav način, pa makar i uspješno u jednom blitzkriegu, svejedno je rizičan potez. Dosta je zbunjujuća situacija i teško će biti državama i političarima zauzimati konzistentan stav. Teško će biti zauzeti stav da Putin nije smio napraviti ono u Ukrajini, ali Trump je, eto, smio u Venezueli. Ili da Trump sutra smije možda neki sličan potez povući prema teritorijalnom integritetu Danske na Grenlandu. Mislim da će i globalni jug, odnosno sve ove zemlje koje su i do sada vidjele neko licemjerje Amerike, licemjerje Zapada, nastaviti vidjeti to licemjerje u stilu: “aha, oni mogu, a ovi drugi ne mogu”. Američki saveznici će ostati američki saveznici, ili pokušati ostati američki saveznici, lojalni. Vidimo to već sada, to neko laskanje Trumpu koje nekad prevrši svaku mjeru, ali je modus operandi na koji američki saveznici pokušavaju prebroditi ovu tek prvu godinu drugog Trumpova mandata.
Video snimku čitavog razgovora, u kojemu je bilo riječi i o nafti i o drugim aspektima Trumpove vojne akcije protiv Venezuele, pogledajte na poveznici.
Otvori KEKS Pay
Naravno da nema sličnosti Rusi pobili milijun svojih i milijun Ukrainaca, zauzeli skoro 20% Ukraine i pretvorili u spaljenu zemlhu, a o zvjerstvima, ratnim zločinima i razaranju cihele Ukraine, kao i rastakanju vlastitog gospodarstva već 4 godine, skoro i petu...