Stručnjak otkriva zašto je u Hrvatskoj uvozna hrana jeftinija od domaće i tko je najveći kočničar hrvatske poljoprivrede

Bravo, konacno jedan super clanak na ovom portalu. VL, vidite, kad hocete, mozete.

Jako dobar clanak o konktetnoj temi koja je od izuzetne vaznosti za Hrvatsku. Svaka cast. S druge strane - ovakav kvalitetni clanak ima jako malo komentara, svi "veliki Hrvati" su preokupirani sa komentiranjem o clancima o ZDS i medju-nacionalnim prepucavanjima.ma. Jako dobar clanak.

gosp. Znaor vidi se da ste stručnjak i znalac ali nažalost ova zemlja nije poštena pa Vas ni ne trebaju,tužno.

Nek je i ova tema konačno otvorena. Istina, još uvijek se slabo spominje "uvozni lobby" al i tomu bu došel kraj. Pohvala za članak.

Ovo treba vrištati svaki dan na dobrobiti Hrvata. Pozdrav dobrim ljudima

Ima malo zemlje, ali ima prijatelja, koji ima kamion. Dva puta tjedno dodje u Poljsku, kupi krompir i u Zagrebu ga prodaje pod domaci, medjimurski, ili kupi jabuke, pa prodaje kao nase, i tako u nedogled. Svaka cast postenim proizvodjacimaima hrane, ali kod nas ima toliko svercera, da to normalan covjek nije u stanju ni zamislit. Zivim u Poljskoj i to skoro svaki dan imam priliku vidjeti.

Ovo je jedan od dokaza da svaki stručan čovjek uvijek razmišlja domoljubno.

Uvozna hrana je skupa ali uvijek se negdje na nekom otpadu u svijetu nadje jeftinije. Hr hrana bi terbala imati jedinstvenu posebnu oznaku , naljepnicu "Proizvedeno u Hrvatskoj".

za humus bi puno pomoglo rigorozno kažnjavanje paljevine a ima i nešto u bećarcu - "kiša pada švaba đubre vozi - šokac pije ni briga ga nije"

E da Hrvatska ima toliko sposobnih i marljivih ljudi koliko strucnjaka , raznih analiticara i komentatora, gdje bi nam bio kraj?

Samo kratak osvrt na salmonelu - ona je neki stalan rizik u mesoprerađivačkoj industriji, naročito peradarskoj. I bilo je i bit će pozitivnih nalaza - i kod nas i u inozemstvu. Taj rizik se može samo smanjiti do neke mjere - i to bi bilo sve. Ali prava, istinska, opasnost je "izvirila" iz te epizode kad se objelodanilo da velika mesarska industrija u Dalmaciji nema temeljne uvjete za rad, da su kompromitirana higijenska načela do te mjere da radnici nemaju gdje oprati ruke. I to je dokaz da inspekcijske službe ne rade svoj posao za koji ih država plaća odnosno da se "progleda kroz prste" tamo gdje pardona ne smije biti jer je to ugroza ljudskog zdravlja.

Uvijek me razveseli kad nasumice pogledam katastar. Bezbroj malih čestica od po 0.1 hektar, vrlo često dimenzija 10x100 metara. Svakom novom generacijom, čestice sve manje i manje. Čudo je ako netko uopće uspije nabaviti komad zemlje pristojnog oblika i površine.

Hrvatskoj su od vitalnoga interesa naseljena ruralna područja,jer da bi se živjelo na selu i bavilo poljoprivredom, stočarstvom itd. moraju te sredine biti naseljene većim brojem ljudi, što onda omogućava organiziranje ostalih sadržaja koji tim ljudima trebaju.Život od 5-6 kuća napr. na nekom otoku neće zadržati ljude ni uz velike prihode, zato treba poduprijeti male poljoprivrednike, pvezati ih u neka poštena udruženja, koja će skrbiti za napredne tehnologije, nabavu materijala i plasman roba,a poljoprivrednici će uz te uvjete biti zaduženi za kvalitetu i količinu roba. Država bi mogla napr. formirati dovoljno velika gospodarstva i davati ih u dugoročni pošteni najam zainteresiranim- pa i bez plačanja najma, samo da tu rade i prizvode- bolje nego da su u gradu na sociali.Recimo koliko bi se dalo plasirati roba preko zajedničkog prizvodno- skladišnog i distribuciskog centra lociranog negdje u srednjoj dalmaciji za oskrbu hotela i drugih sa svježom, na pla pripravljeno , pripravljenom i smrznutom hranom. Organizator ,,malih,, u taj centar bi moralo biti ministarstvo .... i još mnogo toga.

Muka je što ga nitko ne sluša ,kao i u svemu ostalom

Konačno jedan zanimljiv i kvalitetno napisan članak. Kompliment...!!!...

Hrvatska kuna je precjenjena,za jwdno 10% i to je razlog zašto je uvozno jeftinije - jer je njihov tečaj realan.

U Hrvatskoj se mogu trenutno nabaviti bar 10 sorti jabuka koje se ne moraju prskati osim insekticidima, ali postoje i ekoloski insekticidi. Aki ako ja dodjem na trznicu i kazem da se sorta zove Prima, nece je nitko kupiti jer svi traze Idared, koji se u najboljoj godini mora 15 puta prskati, ili oni strasni Deliciusi.

Ja znam da je nas seljak bacao i bojne otrove na polja koristeci ih kao insekticid. T o se desavalo skoro desetljece nakon povlacenja JNA iz tvornica i skladista bojnh otrova. 600 % je skocilo oboljenje od raka poslje toga. Cak je i EU poslao neke stucnjake da istraze razloge to skoka oboljenja raka. Nas seljak je spreman i u vatru skociti i to sve za profit.

Bas ste smjesni vi u Vecernjaku. Ne treba biti nikakav « Strucnjak » da bi se analizirala ekonomska situacija u Hrvatskoj i shvatilo zasto se u Hrvatskoj vise uvozi nego proizvodi. Cak i malo dijete to vidi, samo je to subjekat « tabu » i Hrvati su poprilicno hipokriti da to ne priznaju. Ovo su samo par razloga, medju ostalima: 1. Vecina potencijalnih “ proizvodjaca” hrane su lijeni, rade zamo kad odu u inostranstvo I kada ih se primora. Da toliko rade kod kuce, nebi trebali u inostranstvo. 2. Vecina potencijalnih proizvodjace dobija prejednostavno razne socijalne pomoci, koje imaju po efekat da demotiviraju ljude za rad. Oni si kazu, bolje za jedan dinar ne raditi, nego za dva raditi. 3. Endemicka korupcija u Hrvatskoj, u ministartvu i u Vladi opcenito, neki su se ministri obogatili jer su favorizirali nepotrebni uvoz kod stranih proizvodjaca i robnih kuca, na stetu vlastitoga naroda. 4. Hrvatska ima vise od 22 000 milionera, to su podaci od Narodne Banke Hrvatske. Za uvoz izvana je potreban novac, mnogo novca. Hrvatska globalno ima jos previse novaca kojega lako trosi, mada ljudi stalno kukaju. Kukaju po navici. 5. Privredni criminal je u Hrvatskoj nekaznjiv ili malo kaznjiv rijetko kad oni koji su nanjeli stetu privredi I narodu stvarno plate. Primjer Sanadera i ostalih politicara raznih partija I opredjeljenja koji pljackaju drzavu vec 25 godina. Ima jos nekih drugih razloga, manje ili vise vaznih. O ovoj zemlji treba uvesti radikalne mjere da se ta situacija promjeni. A to se nikome ne radi, jer svi misle da ce se to samo rjesiti. Koja glupost.

Teško je kod nas bilo što riješti jer su neki zakoni nedorečeni a neke uopće nemamo. Kod nas je stvarno problem sa tim naslijeđem jer je Hrvatska sva prošarana sa međama. Kada bi izorali sve međe i posijali pšenicu ili zasadili krumpir mogli bi smo godišnje hraniti Luxemburg. Moglo bi se to riješiti zakonom o komasaciji o okrupnjivanju zemljišta. Uvesti neki porez na te male parcele tako da ih se onda mora prodati. Država mora odrediti cijenu po hektaru da se isplati prodavcu i kupcu. Mnogi će skočiti na ovo ali ako pogledaju kako je u Austriji i Njemačkoj složiti će se samnom.