Ne znamo što bi se trebalo dogoditi da zastupnik u Europskom parlamentu odbije novac na koji ima pravo.
Ali znamo što se događa jednom od njih, koji nije iz Hrvatske, ali jest iz jedne obližnje zemlje, i povremeno čita vijesti iz Hrvatske, kad dođe na šalter na kojem se obrađuju putni nalozi i isplaćuju dnevnice europarlamentarcima: zbog mučnine u želucu ne želi imati doticaja s jednim konkretnim zaposlenikom za tim šalterom, nego radije prepusti red nekom drugom kolegi zastupniku koji čeka iza njega, a on sam pričeka da se oslobodi koji drugi zaposlenik ili zaposlenica od njih nekoliko koji rade na šalteru. – Ne mogu, meni je to jednostavno gadljivo. Ja ga radije zaobilazim – požalio se jednom prilikom taj zastupnik, koji ipak uzme novac sa šaltera, ali zaobiđe tog konkretnog zaposlenika o kojem je riječ.
Tko je taj zaposlenik? To je Hrvat čiji su se inicijali pojavljivali u hrvatskim medijima kad je, u travnju ove godine, podignuta optužnica protiv njega pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, u kojoj ga tužiteljstvo tereti zbog sumnje da je fizički i seksualno zlostavljao dva psa u svom stanu. Hrvatska policija slučajno ga je otkrila 2015. u sklopu akcije protiv pedofila na internetu i tada mu je bio određen jednomjesečni pritvor. Istražitelji sumnjaju da je svoje nastranosti sa psima pasmine rodezijski gonič fotografirao i potom razmjenjivao na internetu.
Udvarao se Hrvatici
Unatoč podignutoj optužnici, taj čovjek je još uvijek zaposlenik Europskog parlamenta i uredno radi svoj posao. EP ga, prema neslužbenim objašnjenjima koje smo čuli ovih dana u Strasbourgu i Bruxellesu, ne može otpustiti dok se sumnje ne dokažu u presudi.
Iako je priča prilično degutantna, to su činjenice, to je stvarnost, i hrvatski mediji su izvještavali o tome, štiteći identitet zbog presumpcije nevinosti, i 2015. i proljetos, u vrijeme podizanja optužnice. Iako mu je identitet javno zaštićen, očito unutar kuće, u Europskom parlamentu, zastupnici i drugi zaposlenici koji prate vijesti iz Hrvatske znaju o kome i o čemu je riječ, pa neki, zbog osjećaja gađenja, izbjegavaju doticaj s osumnjičenim. On se, kako se neslužbeno čuje u kuloarima EP-a, brani da je nevin i da mu je sve to podmetnuo neki član obitelji.
U tjednu u kojem su se, kao nikad dosad, počele javno u europskim medijima otkrivati mračne tajne Europskog parlamenta, neki od Hrvata upućenih u zbivanja u EP-u, s kojima smo razgovarali, prisjetili su se ovog slučaja i zaključili da je to bio i ostao uvjerljivo najgnjusniji skandal koji uključuje hrvatskog državljanina i Europski parlament. No, dok je ovaj slučaj izolirani incident, koji vjerojatno ima veze s pomračenjem uma i nema nikakve veze s politikom EP-a, skandal koji je ovoga tjedna izbio u javnost potresao je Europski parlament jer je otkrio sumnje da unutar te institucije postoji kultura provođenja ili barem nekažnjenog toleriranja seksualnog zlostavljanja žena. Mračne tajne koje su ovoga tjedna izašle u javnost, najprije u francuskom listu Le Figaro, britanskom The Sunday Timesu i paneuropskom političkom portalu Politico.eu, uključuju i ovakve primjere napastovanja: zastupnik koji masturbira pred asistenticom; drugi koji nasamo u liftu neprimjereno dira prestravljenu asistenticu po kosi, vratu i leđima; treći koji hvata mladu ženu za stražnjicu za vrijeme sastanka na temu političke kampanje; 71-godišnji francuski zastupnik, bivši ministar, koji šalje SMS poruku 24-godišnjoj asistentici o tome da želi s njom na privatnoj večeri razgovarati o njezinom “strastima, snovima i fantazijama”…
Hrvatica primala pozive za druženje u spa centru
U razgovoru za Večernji list, vođenom pod uvjetom anonimnosti, jedna od Hrvatica s iskustvom rada na mjestu asistentice u EP-u ispričala je kako je primala pozive za druženje u spa centru i to od jednog stranog europarlamentarca koji je načelno vrlo religiozan. Nije pristala, a kaže da to nije doživjela kao neugodno uznemiravanje, nego kao manje-više obično udvaranje. Svi sadašnji i bivši hrvatski europarlamentarci koji su o ovoj temi razgovarali s novinarima tvrde da nikad nisu primijetili ni naznake seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja u Europskom parlamentu. Nije isključeno da je bilo, barem u jednom slučaju, ljubavničkih veza između zastupnika i asistentice, no to je navodno bilo konsenzualno.
Neki drugi europarlamentarci, međutim, otvoreno tvrde da su vidjeli štošta: – Imam iskaze iz prve ruke o stažisticama kojima su prilazili i nudili posao u zamjenu za seksualne usluge. Tako da me uopće ne iznenađuju priče koje su otkrili mediji – rekla je Lynn Boylan, zastupnica irske stranke Sinn Féin, u razgovoru za irsku televiziju RTE. – Nakon što smo saznali za slučaj Harveya Weinsteina (producenta u Hollywoodu, op.a.) i za slučajeve koji su se događali ovdje u parlamentu, to je postala endemska bolest. Čini se da je seksualno zlostavljanje sustavno prisutno u društvu – dodala je irska europarlamentarka.
Teško je pouzdano reći jesu li ovdje ciljna skupina bračni parovi, ljubavnici ili zastupnici i njihove asistentice, ali jedan hotel u Strasbourgu, gdje se jednom mjesečno održavaju plenarne sjednice EP-a, nudi uz rezervaciju sobe i ovakav dodatni paketić: “drska igrica, pucketavi bomboni, očaravajuće ulje za masažu Yes for Lov (30 ml), intimni lubrikant za navlaživanje Yes for Lov, kondom, povez za oči od satena, tetovaža ‘Keep calm and kiss me’, dvije narukvice od vrpce”.
Nijedna me nije dirala
Poziv zastupnika određenoj asistentici da odsjednu u tom hotelu i rezerviraju baš tu dodatnu uslugu može već biti oblik seksualnog uznemiravanja, ako zastupnik postupa pod pretpostavkom da će asistentice koje su mu poslušne u svakom, pa i tom, smislu napredovati u karijeri, a one koje ga odbiju u svakom, pa i u tom, smislu stagnirati ili dobiti otkaz.
Seksualno zlostavljanje i uznemiravanje nije, naravno, problem koji je prisutan samo u filmskoj industriji, kao što je izbilo na vidjelo nakon raskrinkavanja producenta Harveya Weinsteina, niti problem koji je prisutan samo u Europskom parlamentu, kao što je izbilo na vidjelo nakon članka u Sunday Timesu u kojem neimenovane sugovornice opisuju tu instituciju kao “leglo napastovanja”. Globalna kampanja #metoo tek počinje javno pokazivati razmjere takvog ponašanja. Na koliko su sveučilišta studentice izložene spolnom uznemiravanju ili seksualnim aluzijama profesora? Na koliko radnih mjesta su žene izložene neprimjerenom “mjerkanju” i komentarima svojih šefova? Sva ta pitanja, naravno, vrijede i za muškarce, koji također mogu biti žrtve opscenog ponašanja nadređenih ili običnih kolega na radnom mjestu. No, ako je istina da je Europski parlament “leglo”, u kojem vlada kultura koja dopušta, katkad čak i potiče, a katkad jednostavno tolerira seksualno zlostavljanje – onda to nije samo problem nekoliko pojedinačnih slučajeva, nego problem stvaranje kulture u kojoj se politička moć i novac poreznih obveznika sustavno zloupotrebljavaju za zadovoljavanje seksualnih želja i fantazija ljudi koji su izabrani da zastupaju građane, a ne da zlostavljaju s osjećajem da će proći nekažnjeno.
Večernji list razgovarao je u Strasbourgu s nekim od najuglednijih i najdugovječnijih (stranih) europarlamentaraca, a reakcija jednog od njih bila je ciljano komična, no takva da otkriva da neki zastupnici uopće ne shvaćaju u čemu je problem (a problem je u tome da to nije tema s kojom bi se smjeli šaliti): – Mene nijedna nije dirala, to je žalosno – rekao je uz smijeh. I potom krenuo objašnjavati kako tog nepriličnog ponašanja zastupnika prema asistenticama i stažisticama danas ima puno manje nego prije 20-30 godina, kad se, kaže, na svaki dodir nije gledalo kao na moguće seksualno uznemiravanje. Tek potom, iz trećeg pokušaja, dao je komentar kojim se slaže da bi sve medijski objavljene primjere neimenovanih sugovornica trebalo ozbiljno istražiti, a svakog europarlamentarca kojemu je dokazano seksualno zlostavljanje oštro kazniti.
No, kao i kod svake ustaljene kulture i svakog dominantnog ponašanja, žrtve se teško usuđuju prijaviti nešto što okolina smatra navodno normalnim i nečim oko čega ne treba dizati galamu. Zbog toga sada Europski parlament pokušava pronaći način kako da ohrabri prijavljivanje takvih slučajeva i kako da uspostavi mehanizme neovisne istrage svakog takvog slučaja. Dosad su se asistentice bojale da, ne ispune li svaku želju svog šefa zastupnika, pa i želju iza koje se krije njegov seksualni nagon, mogu izgubiti posao. Zapošljavanje, pa i davanje otkaza svakom od asistenata i stažista u svom uredu ovisi isključivo o volji samog europarlamentarca.
Tepeš uhljebljen
Neki zastupnici (i hrvatski i strani) s kojima smo razgovarali ovaj tjedan u Strasbourgu smatraju da političari ponekad već dođu u EP s navikom nepriličnog ponašanja, navikom koju su možda izgradili radeći u nacionalnoj politici ili javnoj službi svoje države. Neki kažu da se takva navika može lako steći u EP-u, jer obrazac ponašanja koji vide kod drugih novi će europarlamentarci vrlo lako prihvatiti i kopirati. Život zastupnika u EP-u, sa svim primanjima i osjećajem velike moći, a male odgovornosti, može biti lagodna “la dolce vita” koja mami u svoj zagrljaj.
Ima tjedana kad Europski parlament radi velike i važne stvari, kad zastupnici svojim radom čine Europu boljim mjestom. Ovo, čini se, nije bio takav tjedan. Osim skandala sa seksualnim zlostavljanjem, koje, čini se, seže do najviših političkih krugova, još jedno otkriće od ovoga tjedna podsjetilo je javnost i na ne baš najčišću političku trgovinu na koju miriše Europski parlament. Ivan Tepeš, bivši predsjednik Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević koji je trebao postati zastupnik u EP-u nakon odlaska dotadašnjih europarlamentaraca Andreja Plenkovića i Davora Ive Stiera u hrvatsku Vladu, kao nagradu za odustajanje od te slatke pozicije zaposlen je na mjestu zamjenika ravnatelja Hrvatske matice iseljenika. Kad je u vrijeme odustajanja od mandata bio upitan jesu li točna nagađanja da će zauzvrat dobiti mjesto ravnatelja u HMI, Tepeš je tvrdio da neće. Danas kaže da nije lagao, jer su ga pitali o mjestu ravnatelja, a on je sada zamjenik ravnatelja. Seks, laži i politička trgovina – kad bi Hollywood o svemu tome snimao film, bio bi to vjerojatno naslov jednog sasvim (ne)običnog tjedna u Europskom parlamentu.
Pogledajte i VIDEO: Juncker uštipnuo Plenkovića
Ima i puno gorih stvari.Mađarski premijer Orban je u nedavnom intervju zaključio kako se preko 200 zastupnika iz Europskog Parlamenta nalaze na Soroševoj listi kao prijatelji mreže.To znači da je tamo preko 200 soroševih špijuna ,petokolonaša i veleizdajnika,koji rade protiv interesa država koji su ih delegirali.