Zagrebačku nadbiskupiju očekuju u dogledno vrijeme znatne promjene
nabolje na svim razinama. Barem bi se to moglo zaključiti na osnovi
onoga što se događa unazad četiri godine, otkako je kardinal Josip
Bozanić najavio početak Sinode, biskupijskog savjetovanja koje ima
značenje poput onog kakvo opći koncil ima za Katoličku crkvu u cjelini.
Sinoda je još u pripremi, a ovih su dana na svim razinama počela
savjetovanja na temelju pripremljenih radnih materijala.
Od predsinodskih rasprava koje će se na temelju radnih listova
tijekom ove godine provesti u župnim i drugim zajednicama vjernika
očekuju se važni impulsi za budućnost Zagrebačke nadbiskupije. Na tim
će susretima, naime, svi vjernici moći očitovati svoje mišljenje o
najrazličitijim pitanjima koja se tiču Crkve, obitelji i društva.
Postoje ukupno 123 radna lista iz sedamnaest tematskih područja, tako
da pripremljena građa nudi doista širok spektar tema i pitanja. Osim
toga, svaki radni list završava poticajem da sudionici rasprava iznesu
i druga pitanja i prijedloge vezane uz pojedinu temu koji eventualno u
građi nisu uzeti u obzir.
Područja za raspravu
Ta su područja: navještaj, liturgija, Caritas, mjesto i zadaća župe u
Crkvi i društvu, pastoral braka i obitelji, zaređeni službenici,
posvećeni život, uloga i mjesto vjeroučitelja i kateheta u životu
zagrebačke Crkve, vjernici laici u Crkvi i svijetu, mladi, ekumenizam i
međureligijski dijalog, socijalni govor Crkve, mediji, odnos između
Crkve i kulture, znanosti, umjetnosti, ustroj nadbiskupijske zajednice,
škole i visoka učilišta te materijalna dobra Crkve objasnio je
tajnik pripremnog razdoblja Sinode dr. Tomislav Markić.
Početak Sinode očekuje se nakon što budu završene predsinodske rasprave
kao i drugi završni pripremni radovi (obrada rezultata rasprava,
određivanje pitanja, izrada radnog dokumenta Sinode te izbor i
imenovanje članova Sinode). Tek će tada moći početi Sinoda u užem
smislu riječi, odnosno sama sinodska zasjedanja. Zaključci Sinode bit
će za sve u Nadbiskupiji obvezni i bit će najvažnije primijeniti ih u
praksi. Iznimna je važnost samih radnih listova. Oni se, naime, u
pravilu sastoje od tri dijela, a u drugom je za svako područje opisano
trenutačno stanje u Nadbiskupiji, kako na temelju analize pojedinih
radnih skupina koje su pripremale listove, tako i na temelju već
pristiglih prijedloga i primjedaba.
Ravnopravni laici
Kako je ova Sinoda druga po redu prva je bila sazvana još davne
1925. ovo je prvi put da su u nekim nadbiskupijskim dokumentima
na jednom mjestu sabrani podaci o stanju u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a
da su usto dostupni svima. Promjene se očekuju to više što su ovaj put
u rasprave i uopće u Sinodu ravnopravno uključeni i vjernici laici, što
1925. nije bio slučaj. Iako svako područje ima i svojih specifičnosti,
sigurno je da se iz navedenih materijala može dobiti i određena slika o
stanju u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, kako među hijerarhijom, tako i
među vjernicima, a i međusobno.
Unutar 17 navedenih područja nalazi se mnoštvo problema s kojima bi se
Sinoda trebala suočiti i pozabaviti se njima. Neke od problema koji su
citirani u tiskanim materijalima prenijeli smo uz ovaj tekst. Tako se,
recimo, može pročitati da vjernici svećenicima najčešće zamjeraju da su
prema njima neuljudni i da ih vrijeđaju, svećenici pak priznaju da među
njima ima onih koji vode sablažnjiv život, vjernici su nezadovoljni
propovijedima, problematičan je predškolski vjerski odgoj u dječjim
vrtićima, postavlja se pitanje kakvi su vjeroučitelji potrebni, teško
se uvodi i drugi sat vjeronauka u školama, crkveni pokreti osjećaju se
marginaliziranima, nije riješen problem karizmatskih pokreta i skupova,
mediji su i dalje bolna točka Crkve...
Problemi se ne kriju
Također je veliko nezadovoljstvo među vjernicima u vezi s time kako
funkcioniraju župna vijeća, tu je i nedostatak svećenika, pa potreba
reforme blagoslova kuća, bračnih tečajeva, zakazao je rad na dobivanju
novih duhovnih zvanja, vlada nezadovoljstvo među ženama zbog njihova
položaja u Crkvi, traži se veća pozornost pri gradnji crkava, ističe se
hitna potreba za osnivanjem katoličkih osnovnih škola...
Dakako da nije sve tako crno, da u životu Nadbiskupije ima puno
pozitivnih strana, a jedna je od njih i to što se o problemima otvoreno
govori, a ne stavljaju se pod tepih. To je već napredak koji će biti
još veći kad se barem dio spomenutih problema riješi, bilo na Sinodi
ili mimo nje.
Otežan je pristup nadbiskupu
"Neki svećenici (osobito zrelije dobi) žale se na osjećaj zapuštenosti i nebrige za njih kao svećenike i ljude. Nema prave komunikacije. Otežan je pristup ordinariju. Preopterećeni obvezama, svećenici zapadaju u apatiju. Zajedništvo koje se pokazuje u nekim svečanim zgodama smatraju samo formalnošću. Teško ih pogađaju iznenadni premještaji, posebno oni za potpuno nove službe. Neki su opterećeni s više različitih službi, a na kraju nijednu ne obavljaju dobro. Bolna je pojava karijerizma umjesto poticanja sposobnosti i duhovnog života. U pastoralu se susreću s pitanjima koja ne mogu riješiti s teretom briga za bolesnike u bolnicama i sa sve više teškoća zbog opsjednutosti. Upitna je dugotrajna služba župnih vikara jer ne omogućuje razvitak odgovornosti i talenata. Iako zaslužuju godišnji odmor, dio svećenika njime se ne može koristiti jer ne nalaze odgovarajuće zamjene. Osobit je problem za zdravlje nedostatak kućanstva. Kod dijela svećenika osjeća se velik nedostatak crkvenosti provode samo vlastite programe bez suradnje sa susjednim župama ili pak s Nadbiskupijom."
Redovnice se tuže na loš odnos
"Osobit je naglasak na odgovornosti službe župnika. Primjećuje se da je duhovni život nekih svećenika veoma siromašan. Neuljudno ponašanje svećenika i vrijeđanje laika jedan je od najčešćih prigovora. Vjeroučitelji smatraju da župnici prema njima imaju nekorektan odnos, a župnici drže da vjeroučitelji ne izvršavaju svoje obveze u odnosu na župu. Redovnice se također tuže na vrlo loš odnos prema njima kao jeftinoj radnoj snazi za najniže poslove. Mladi smatraju da ih župnici ignoriraju, ne dopuštaju im da zauzmu svoje mjesto u župnoj zajednici, ništa im ne nude i ništa za njih ne čine. Iz svega se očituje nezadovoljstvo odnosom prema vjernicima laicima i nedostatkom komunikacije."
Nesolidarni su i neodgovorni
"Uočljiva je teška nesolidarnost i međusobna neodgovornost svećenika. Slabi su odnosi redovničkih i biskupijskih svećenika, kako zbog međusobnog nepoznavanja, tako i zbog nepoštovanja službi i kompetencija. Općenito se primjećuje nepovjerenje u mlađe svećenike. Uočljiv je nedostatak svećeničkog identiteta. Kao da više ne znaju ni što ni zašto. Kod najvećeg dijela svećenika primijećen je umor, a to rezultira zanemarivanjem službe: dolaze na službu nepripremljeni te se pastoralni žar pretvara u servis, a ne u brigu za ljude. Čini se da zbog nedostatka identiteta dio svećenika, po mišljenju vjernika, vodi sablažnjiv život koji se manifestira nekim problematičnim pojavama. To su, primjerice, materijalizam, nepridržavanje celibata, nedostatak duhovnosti, ovisnost o alkoholu, prakticiranje homoseksualnosti i pedofilija. Dio svećenika preusko je vezan uz političare i politiku uopće te uz novonastale bogataše, što kod vjernika izaziva odbojnost."
