Strah je jedna od najsnažnijih emocija. Bojimo se svega i svačega, ujutro i navečer, netko rjeđe, a netko svakoga dana. Strah od nepoznatog možda je najiracionalniji, intenzivan je, nekontroliran i traje koliko i neznanje. Njegov su krajnji rezultat iracionalni postupci, brzo se širi, nastaje panika.
O ptičjoj gripi svi ponešto znaju, odnosno ne znaju ništa. Bombardirani poluinformacijama, katastrofičnim scenarijima o novoj bolesti čiji će mutirani virus pomesti pola zemaljske kugle, građani su se uplašili, pokupovali tzv. lijekove protiv svih gripa, odrekli se piletine, izleta u prirodu... Na sreću, činjenice govore drukčije.
Znanstvenici, čije se riječi najteže probijaju do javnosti, uporno, ali nedovoljno glasno, ponavljaju: postoji 15 vrsta ptičje gripe od kojih obolijevaju ptice. Dva su virusa smrtonosna, a prenose ih ptice selice. U višemilijunskoj Aziji od smrtonosnog je virusa umrlo šezdesetak osoba u posljednje dvije godine. Čovjek se može zaraziti isključivo kontaktom sa živom inficiranom pticom, zaraza se ne prenosi konzumacijom mesa... I još jedna vrlo važna činjenica: hrvatski stručnjaci potpuno su osposobljeni za to da lokaliziraju bolest i poduzmu sve poznate i potrebne mjere za sprečavanje njezinog širenja. Ono što nitko neće moći jest potpuno ukloniti strah zbog kojega će pasti potrošnja pilećeg mesa, tisuće kumica uzalud će na tržnice donositi svoje purice, talijanski lovci odustat će od masakra u našim šumama, turisti će izbjegavati "zaraženu" zemlju. Zbog nestvarnog straha mnogi će vrlo stvarno brojiti gubitke.
Još jučer tako smo se bojali kravljeg ludila i u strahu da će nam se mozak pretvoriti u spužvastu masu kupovali sve drugo samo ne teletinu i junetinu. Sablast SARS-a mjesecima je obuzimala naše misli. Danas smo u strahu od ptica, a sutra?
Otvori KEKS Pay
