Govori li nedavno masovno ubojstvo u srednjoj školi BORG u Grazu i o stanju u Austriji, pitaju se ovih dana brojni Austrijanci koji su još uvijek u šoku, strahu i nevjerici da je upravo njihova desetljećima mirna, stabilna i sigurna zemlja postala poprište nasilja, mržnje i terorističkih prijetnji i ludila. Naravno, da govori, tvrde analitičari. Uz opasku kako su austrijski sigurnosni snovi već su davno srušeni. Prije svega atentatom u središtu Beča austrijskog islamističkog teroriste makedonskog podrijetla s četvero mrtvih i preko 20 ranjenih. prije nekoliko godina. Potom prošle godine otkazivanjem koncerata američke glazbene zvijezde Taylor Swift u Beču, zbog opasnosti od islamističkog terora, a u veljači ove godine ubojstvom 14- godišnjaka u Villachu, kojeg je nožem ubio, a šest osoba teško ranio Sirijac blizak IS-u, inače azilant s dozvolom boravka u Austriji. Bilo je tu u međuvremenu i raznih drugih terorističkih prijetnji, kao one 18-godišnjeg mladića egipatskog podrijetla na izraelsko veleposlanstvo i šiitski centar u Beču u travnju ove godine itd. I sada, 10. lipnja ova jezoviti masakr u školi u Grazu, najveće krvoproliće u austrijskoj poslijeratnoj povijesti u kojem je ubijeno devet osoba u dobi od 14 do 17 godina i 59-godišnja nastavnica.
Okidač na revolveru i sačmarici povukao je 21-godišnji Austrijanac Arthur A., bivši učenik te iste srednje škole u Grazu, očito bijesan na sebe, školu, i cijeli svijet, koji se je potom sam upucao. Tipično uništenje samoga sebe, kada se radi o masovnoj pucnjavi, tvrde stručnjaci. Sve te traume duboko su urezane u kolektivno sjećanje mnogih Austrijanaca. Mnogi se pitaju što se to događa s Austrijom ? I što učiniti da se spriječe buduće tragedije? Mnogo novootvorenih pitanja, ali malo pouzdanih odgovora. Da je izvor nasilja samo u školama koje su postale poligon za iskazivanje ludila, prijetnji bombama i masovnih ubojstava, škole bi vjerojatne to mogle i morale same riješiti. Međutim, brojni individualni, obiteljski i društveni čimbenici utječu na nasilje. Zato je potrebna zajednička aktivnost društva u cjelini. Mladi ubojica iz Graza je također jedna od slika društva u kojem je živio. Očito bolesnog, jer normalan čovjek ne može pucati po svojim nedužnim kolegama učenicima i nastavnicima. Vrijeme je da se probudimo, tvrde dobri poznavatelji austrijskih i svjetskih (ne)prilika. Masakr u Grazu pokazao je da Austrija nije više “otok blaženih”, imun na napade nasilja, mržnje i terorističke ludosti. Šutnja, odbijanje, okretanje glave kao da ništa nismo vidjeli postala je svakodnevica u svijetu, pa tako i u Austriji. Prije 20-ak godina to nije bilo tako.
Ljudi su se u Austriji nekako promijenili i zatvorili u sebe. Neki analitičari tvrde da ih je na veliko promijenio izbjeglički val 2015. /2016. godine, jer je s ljudima potrebnih pomoći ilegalno u zemlju ušao i veliki broj kriminalaca i terorista. I tako je Austrija, posebice grad Beč postao meta uličnih ratova i međusobnih krvavih obračuna Afganistanaca, Sirijaca i drugih došljaka iz posve drugih kulturnih krugova. Ali i poprište zlostavljanja domaćeg stanovništva, te silovanja mladih djevojaka i žena, koje u zemljama porijekla tih nasilnika i kriminalaca, nemaju nikakvu vrijednost niti imaju puno što za govoriti. Više nego dovoljni razlozi za ksenofobiju Austrijanaca, koji su počeli mrziti sve što je strano. Islam je često u Austriji suočen s neprijateljstvom. Odnos Austrijanaca prema strancima pun je straha, nepovjerenja i raznih predrasuda. Pritom se ne smije generalizirati i treba svakako naglasiti da velika većina doseljenih stranaca muslimana u Austriji itekako poštuje zakone i ustav i u velikoj se mjeri identificira s Austrijom. Situacija s najezdom migranata s Istoka, dodatno se je u Austriji, iz godine u godinu pogoršavala. Uz Sirijce, Afganistance i državljane Somalije koji su dugo bili najbrojniji tražitelji azila, dolazili su novi azilanti i izbjeglice. A s njima i porast sumnjičavosti, netrpeljivosti i sve veći otpor Austrijanaca prema strancima, koje se sve više smatra socijalnim nametnicima koji prazne državnu blagajnu, čak i prijetnjom. Na državnim jaslama u Austriji je također i 70.000 do 80.000 ukrajinskih izbjeglica kojima je ova alpska zemlja pružila utočište i zbrinula ih nakon agresije Rusije na Ukrajinu. I to košta austrijske poreznike.
Ono što je iz dana u dan sve vidljivije u međuvremenu gospodarski posrnuloj Austriji je da se tolerancija smanjuje, a ksenofobični osjećaji šire. Za Austrijance je 27, 8 posto ili 2,5 milijuna useljenika u Austriju previše. U Beču su gotovo 50 posto (45,4) stanovnika strani državljani Takav razvoj situacije izaziva duboku zabrinutost. Tim više što je Austrija, nakon početka rata u Ukrajini, već treću godinu u recesiji i Austrijanci šokirani eksplozijom cijena sve teže spajaju kraj s krajem. Inflacija je proteklih godina u Austriji bila iznadprosječno visoka. Dvostruko i trostruko viša nego u ostalim zemljama članicama EU-a. Sada se je znatno smanjila i u svibnju je bila 3,1 posto. Za toliko su u svibnju porasle i potrošačke cijene, u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Cijena električne energije porasla je čak za 36,2 posto, a porast cijena zabilježen je i u ugostiteljstvu (+5,8 posto) te trgovinama i supermarketima, kada se radi o živežnim namirnicama (+2,4 posto). Primjerice, bezalkoholna pića su skuplja za 8,8 posto, a kava za čak 22,3 posto. Osim toga Austrija ima i veliku “rupu” u državnom proračunu, te je nova trostranačka Vlada narodnjaka (ÖVP), socijaldemokrata (SPÖ) i Neosa uvela stroge mjere štednje, a EU nadzor nad austrijskim državnim financijama. Samo ove i sljedeće godine Austrijanci moraju uštedjeti oko 15 milijardi eura, kako bi djelomično zakrpali negativni državni proračun. A to za one s niskim primanjima i samohrane znači dobrano zatezanje remena, ako žele nekako, od jednog do drugog mjeseca, spojiti kraj s krajem. Ali to nije sve! I stopa nezaposlenosti u Austriji sve više raste. U svibnju za 6,9 posto, u odnosu na isti mjesec prošle godine. Više od 375.000 ljudi u Austriji je bez posla.
Statistički podaci pokazuju da stalni gospodarski pad u Austriji, koja je već treću godinu zaredom u recesiji, i dalje opterećuje austrijsko tržište rada. I da je broj nezaposlenih u devetmilijunskoj Austriji u porastu još od travnja 2023. godine. Porastom nezaposlenosti posebno su pogođeni mladi (+ 10,9 posto), žene (+ 10,5 posto) i strani državljani (9,8 posto). Sve to je veliki problem, kako za Austrijance tako i za državu. Ljudi se pitaju kuda vodi sve to i poima nemaju što se to odjednom događa s onom malom, i desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, relativno bogatom Austrijom. Uvjereni da su je migranti promijenili, gotovo jedna trećina Austrijanaca na proteklim je izborima svoj glas dala austrijskim krajnjim desničarima (FPÖ). Da ih spase najezde s Istoka! I tako je na površinu isplivao prezir prema ljudima koji ne razmišljaju kao vi, ne osjećaju se i ne ponašaju kao vi. Plodno tlo za zlo i mržnja i potiskivanje ljubavi, osmijeha i pružena ruke pomoći potrebitima, u zapećak. Stanje, sve prepoznatljivije u Europi, pa tako i u Austriji i svijetu. Obrazovanje je ključni čimbenik, koji bi mogao pritom pomoći. Ali mnoge škole u Austriji s velikim brojem migranata, posebice u Beču nisu više prvenstveno usmjerene na prenošenje znanja nego se bave socijalnim radom, kriznim menadžmentom i traumama djece i mladih od kojih su mnogi u Austriju došli iz ratnih i kriznih područja. I tako sukobi i nasilje potiskuju prijenos znanja mladima, koje danas nije baš lagano odgajati i steći njihovo povjerenje. A austrijsko liberalno obrazovno-političko okruženje pritom uglavnom okreće glavu, strahujući da ne bude proglašeno rasističkim, antisemitskim i islamofobnim. Osim toga vremena su se promijenila i današnjoj generaciji mladih koja od malih nogu odrasla s pametnim telefonima i iPad-ovima važno je istaknuti se, biti uočljiv, biti drugačiji od ostalih. Mladi, dezorijentirani, koji se osjećaju isključenima iz društva i puni su frustracija sve se više povlače u sebe i izoliraju od društva što je “voda na mlin” radikalnim propovjednicima svih vrsta kako bi ih iskoristili za svoje ciljeve. Uglavnom preko društvenih mreža, i to je jedno od najvećih “zla današnjice”. Policija je kod istrage ubojice iz Graza također pronašla da je bio veliki zaljubljenik u društvene mreže i razne internetske igre, posebice s pucanjem i da je imao više desetaka profila.
Njegov posljednji pucanj, kako tvrde austrijski psiholozi i ostali stručnjaci, bio je u školu kao instituciju i društvo općenito, koji je životom platilo devetero mladih ljudi i nastavnica. I jedanaestero teško ozlijeđenih. U svakom slučaju, vrijeme je da se probudimo ! A oni najodgovorniji u društvu, uključujući političare na vlasti da se upitaju kakav je to svijet i mogu li oni nešto učiniti za njegov pozitivan razvoj i spas. Austrijska Vlada je očito to već djelomično učinila i u srijedu je hitno pooštrila zakon o oružju. Podigla je minimalnu starosnu dob za posjedovanje opasnog vatrenog oružja s 21 na 25 godina, pooštrila proces donošenje psiholoških ocjena, uvela koordinaciju psihologa, vojnih tijela i organa koji izdaju dozvolu za posjedovanje oružja, povećala broj školskih psihologa i niz drugih mjera važnih za austrijsku populaciju koja je s 30 komada oružja na 100 stanovnika jedna od najnaoružanijih u Europi. Trenutno je u Austriji evidentirano 1,5 milijuna komada vatrenog oružja koje je u legalnom posjedu nešto više od 370.000 Austrijanaca. A ono ilegalno se procjenjuje na 2,5 milijuna komada. Grozno! Vlada je masakr u Grazu iskoristila i za uvođenje prisluškivanja privatnih chatova sumnjivih osoba, potencijalnih terorista i kriminalaca, od početka 2027. godine, za čiji će nadzor instalirati i špijunski softver. Velika prekretnica u Austriji, u borbi protiv terorizma, tvrdi ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner.
A kad smo kod terorizma treba spomenuti da glavni grad Austrije Beč, koji je tri posljednje godine proglašavan najboljim i najugodnijim gradom na svijetu za život, prema najnovijem “Globalnom indeksu kvalitete života za 2025. godinu”, koji je sastavio Odjel za istraživanje i analizu britanske skupine “Economist” pod nazivom EIU (Economist Intelligence Unit), svrgnut s trona i potisnut na drugo mjesto, koje dijeli zajedno sa Zürichom. Prvi na ljestvici ove godine je danski glavni grad Kopenhagen. Kako navode analitičari Economista Beč je izgubio prvo mjesto i svjetski primat najugodnijeg življenja zbog “povećanih terorističkih prijetnji”. Odlučujući faktor pri ocijeni bila je “povećana nestabilnost”. Kao primjer se navodi spriječeni teroristički napad na koncerte američke glazbene zvijezde Taylor Swift, prošle godine u Beču. Navedena prijetnja, prema ocjenama analitičara, negativno je utjecala na sigurnosnu ocjenu. Navedeni incident smatra se relevantnim čimbenikom rizika. Iako je napad spriječen, prijeteća situacija ostavila je traga. Još dublji trag u svjetskom pozicioniranju Beča vjerojatno će ostaviti sljedeće godine ovogodišnje masovno ubojstvo u Grazu. Iz svega iznesenog vidljivo je da se u Austriji posljednjih godina živi sve teže i s manje tolerancije. I sigurnosno, sve opasnije. A uz to, svugdje još dodatno jedne druge ubijamo riječima, pogledima, hladnoćom. Ono što je također vidljivo je da je Austrija i dalje zemlja doseljenika, i da se kako useljavanje tako i izdavanje dozvola azilantima za legalan boravak u Austriji nalaze na prekretnici. Integracija stranaca, zapošljavanje i obrazovanje prioritetne su kategorije za ostanak stranaca, koje Austrija treba za svoje potrebe, u ovoj alpskoj zemlji. Svi oni, uključujući azilante koji dolaze samo iskoristiti velikodušni austrijski socijalni sustav, Austrija će vraćati odakle su došli. Kako austrijska krajnja desnica, koja je u silovitom uzletu, sve to ne bi iskoristila u svoju korist.
Uništila ga “multikulturalnost”