Vladajući se obično ponašaju kao da je život u zemlji počeo njihovim ulaskom u Banske dvore i nestat će kad oni izgube vlast. Stoga smo pod lupu stavili prethodnih deset godina i analizirali dvadesetak pokazatelja iz kojih se mogu iščitati osnovna kretanja u protekloj dekadi te se na tim temeljima može vidjeti što nas čeka u idućih deset godina. U tom razdoblju vodila su nas četiri premijera: Jadranka Kosor, Zoran Milanović, Tihomir Orešković i Andrej Plenković te 67 njihovih ministara, čiji uspjesi, zajedno gledano, i nisu baš impresivni.
Proračunu jedino više
Ni najveći pesimisti među demografima nisu predvidjeli da će u deset godina Hrvatska izgubiti 300 tisuća stanovnika, s tim što taj gubitak (još uvijek) ne uključuje građane iseljene zadnjih godina koji se nisu odjavljivali iz zemlje, već je posljedica starenja stanovništva. U idućoj dekadi čeka nas još ozbiljniji pad koji eventualno može zaustaviti osjetnije useljavanje stranaca, za što domaća javnost još nije spremna. Hrvatska je izgubila stanovnika koliko Split i Rijeka, drugi i treći gradovi po veličini imaju zajedno stanovnika. Istovremeno, u tom smo razdoblju dobili 67 tisuća umirovljenika više! Netko se ovih dana našalio kako svijet na starima ostaje, ali to više nije šala nego gorka realnost koja će odrediti politička, ekonomska i društvena kretanja u 21. stoljeću. Hrvatska je u ovu godinu ušla s 1,24 milijuna umirovljenika i na tome se neće zadržati jer u mirovinu odlaze brojne generacije rođene nakon Drugog svjetskog rata, kada se u Hrvatskoj godišnje rađalo 80-90 tisuća djece, a sad se spuštamo ispod 36 tisuća rođenih u godini dana!
Hrvatska će, po svemu sudeći, morati graditi više domova umirovljenika – pogotovo ako nas i ostali unutar EU percipiraju kao zemlju pogodnu za ljude treće životne dobi – nego škola jer je od 2009. do 2019. godine broj učenika osnovnih škola smanjen za više od 52 tisuće! To smanjenje nije utjecalo na zaposlenost i organizaciju javnog školskog sustava, a još manje na sadržaj i kvalitetu nastave koja je programima i načinom nastave prilagođena početku 20. stoljeća i drugoj industrijskoj revoluciji. Čak se i na nekim uglednim tehničkim fakultetima hvale prolaznošću kolegija od 10 ili 20 posto, kao da takva prolaznost nije očit poraz njihova rada.
Inače, Hrvatska je 2010. godine debelo liječila traume iz recesije, s vojskom nezaposlenih većom od tristo tisuća osoba i prosječnim plaćama tek nešto većim od pet tisuća kuna. Tek je prošle godine Hrvatska dostigla pretkriznu razinu BDP-a mjerenu tekućim cijenama, konačno se popravlja i zaposlenost, jer danas u zemlji radi oko 36 tisuća osoba više nego što ih je bilo zaposleno 2010. godine, no cijena duge recesije plaćena je enormnim povećanjem javnog duga. Gleda li se BDP po glavi stanovnika, proizlazi da smo danas za petinu bogatiji nego što smo bili 2010. godine – s 12.621 eurom po glavi stanovnika u odnosu na 10.474 eura, no i to daje lažnu sliku jer se godišnji bruto domaći proizvod dijeli na manji broj osoba.
Bez imalo lažne slike zadnjih godina nabujala je jedino javna potrošnja. Hrvatski je proračun, zajedno s izdacima za zdravstvo, 2010. godine bio 121 milijardu kuna, za razliku od ovogodišnjeg proračuna koji je – bez 25 milijardi kuna zdravstvenog budžeta – skočio na 141 milijardu kuna! Jedan dio tog povećanja pripisuje se pritjecanju sredstava iz fondova EU, no glavnina se ipak odnosi na domaće rashode.
Hrvatska je u 2010. ušla s ukupno izgrađenih 1240,7 kilometara autocesta. U 2020. pak je ušla s mrežom autocesta dugom 1306,53 kilometra. U 10 godina dakle izgradili smo samo 65,83 novih kilometara autocesta, što ne čudi s obzirom na to da su velike investicije bile obustavljene zbog ekonomske krize. Usto, bum izgradnje autocesta događao se 2000-ih kad je za promet otvoreno najviše kilometara tih prometnica.
U zadnjih 10 godina u Hrvatskoj je izgrađeno svega 12,2 novih kilometara željezničkih pruga. Pruga Gradec – Žabno otvorena je za promet prošle godine, i to je prva nova pruga izgrađena u Hrvatskoj ne samo u zadnjih 10 godina nego u zadnje 52 godine. U 2010. pak Hrvatska je ušla s mrežom od 2722 kilometara pruga, u međuvremenu se ta mreže smanjila na 2604 kilometra. U zadnjih 10 godina na hrvatske pruge stiglo je 27 novih vlakova.
Hrvatska je pak u 2010. ušla s čak 548 poginulih osoba na cestama. Nakon toga je slijedio pozitivan trend smanjenja tih crnih brojki, sve do 2015. kad je ponovno povećan broj smrtno stradalih u cestovnom prometu. U 2020., prema preliminarnim podacima za 2019., Hrvatska ulazi s 297 poginulih na cestama, što je prvi put da je taj broj manji od 300. No to je i dalje jako daleko od ciljane brojke do 212 poginulih do 2020., kako je napisano u Nacionalnom programu o sigurnosti cestovnog prometa.
Ovce i koze se traže
U 2010. ušli smo pak s ukupno 2,005.210 registriranih motornih vozila, dok je prema zadnjim podacima za 2018. taj broj porastao na 2,192.857, što je 187.647 motornih vozila više. Prosječna starost osobnih vozila u Hrvata u zadnjih se 10 godina povećala. Tako smo u 2010. ušli s automobilima prosječno starim 10,32 godine, u međuvremenu to je naraslo na 12,64 godine. Do “starenja” voznog parka došlo je pak nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. i povećanog unosa rabljenih automobila.
Turizam je u zadnjih 10 godina postao jedna od najvažnijih hrvatskih gospodarskih grana, a to pokazuju i podaci o broju turista i prihodu od turizma. Tako je 2010. RH dočekala s brojkom od 10,9 milijuna turista u 2009., a od turizma smo te godine uprihodili 6,4 milijarde eura. Deset godina nakon toga te brojke su se gotovo udvostručile. U 2019. Lijepa Naša je zabilježila 20,6 milijuna turističkih dolazaka, a očekuje se da će prihod od turizma biti 12,5 milijardi eura. Industrija i dalje proizvodi za petinu manje nego što je stvarala desetljeće prije, a taj silazni tempo prisutan je i u sve nerentabilnijoj poljoprivredi – koja inače crpi znatna sredstva iz hrvatskog proračuna i europskih fondova. Primjera radi, danas se u zemlji pomuze petina manje mlijeka nego na početku 2010. godine. U 2010. imali smo 447 tisuća komada goveda, 1,25 milijuna svinja i 10,7 milijuna komada peradi. Ovaca je bilo 619.000, a koza 76 tisuća. Prema zadnjim dostupnim podacima za 2018., stočni se fond također smanjio za petinu pa se broj goveda kretao oko 414.000, a broj svinja pao je na 1,04 milijuna! Oporavio se za 626 tisuća peradarski fond, na 11,4 milijuna, a više je i ovaca, i to 17 tisuća (636 tisuća) te četiri tisuće koza.
I za kraj, najvažnija sporedna stvar na svijetu – nogomet. Nogometna reprezentacija u 2010. ušla je kao 10. najbolja na svijetu na Fifinoj rang-ljestvici, dok je sadašnja generacija vatrenih u 2020. ušla kao četvrta najbolja na svijetu.
Ja ću vam reć u zadnjih deset godina ništa se nije dogodilo, baš ništa, još uvjek se igra žikino kolo ah da jedino što nas manje ima