Bilo, podložnici, prostiš ili peškir, izrazi su koji i većini starijih malo znače, no 10-godišnja Mateja i njezin tri godine stariji brat Marko Štimac bez razmišljanja će objasniti kako je riječ o dijelovima tkalačkog stana i predmetima koji se na njemu tkaju.
– Mene je tkati učila moja majka, a nju njezina. Bar je šest naraštaja naše obitelji za koje ja znam da su učili i znali tkati – kazala je baka Marica. Manda i Mirko imaju petero djece, a starije kćeri Ana, Katarina i Marija vještinu tkanja već su svladale.
– Do tradicije se kod nas jako drži i to nije ništa neobično – rekao je otac Mirko. Kada je došao red za učenje najmlađe djece tkanju, ni muški član obitelji nije oklijevao. Tako je sada Marko jedini dječak u Zagrađu koji uči tkati.
– Igram ja i nogomet s dečkima, ali ako imam slobodnog vremena, provedem ga za stanom. Kad sam rekao dečkima za to, malo su me čudno pogledali i pitali: “Je li to ozbiljno ili se samo šališ?” – kaže Marko. On i sestra zasad tkaju samo tepihe, ali neće na tome stati. – Kad se malo uvježbam, tkat ću i prostiše, stolnjake, a možda ću raditi i nošnje – kaže Mateja. A pukne li nit ili “zapne” u brojanju, mama i baka će biti tu da pomognu.
