Javnost se već naviknula svaku pojavu Nenada Stazića u Saboru i drugdje doživljavati kao pozivnicu na predstavljanje uvreda i izvođenja "logičnih" zaključaka iz pogrešnih premisa. Zato ga SDP-ovo čelništvo i iskorištava u prilikama u kojima bi prizemnost mogla poslužiti stranci, a žig sramote ostati na Staziću. I, svima se čini da su na dobitku: stranci, koja na neku javnu sumnju u svoje nepodopštine nije ostala bez odgovora, i Staziću, koji je još jednom zadovoljio svoj nagon za javnom niskošću.
Večernjakovu novinarku on ne pobija, ali je, prvo, vrijeđa, a onda zaključuje: Proviziju može dobiti samo onaj tko prodaje Plivu, a Plivu prodaje Sanader. Nije istina proviziju može dobiti i onaj koji muti, posreduje, lobira, iskorištava svoju moć i utjecaj. Zapravo mu i nije stalo do opovrgnuća, nego do optužbi protiv Sanadera (koji uostalom i ne prodaje Plivu). Kako se tekst kolegice Anite Malenice baš nimalo nije bavio Sanaderom, očito je da Stazić ne smatra dovoljnim skinuti sumnju sa SDP-a.
Dakle, nije mu do istine, nego do krivca kojeg će on ustanoviti. To jest, kako mi možemo biti lopovi kad se zna tko su lopovi! Tako on relaciju između optužujućih činjenica i SDP-a dokida jer je SDP po definiciji nevin, a HDZ po definiciji krivac. Za Večernji list takve definicije ne postoje ni kad je riječ o SDP-u niti kad je riječ o HDZ-u pa stupidnost i inteligenciju takva postavljanja prema javnosti na razini sobne temperature darežljivo ostavlja političarima.
Ne treba se stoga srditi što je Stazić tu darežljivost iskoristio i poput moralnog prosjaka još jednom pokupio otpatke koje pristojan svijet odbacuje. "Spašava" ga jedino to što je kao takav skupljač otpadaka postao navika i svojoj stranci i javnosti.
