Kada su nedavno na sastanku u Mauricijusu na Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva upisani međimurska popevka i umijeće suhozidne gradnje, Srbija je kao svoju baštinu uspjela upisati pjevanje uz gusle. Činjenica da su gusle prošle kao samostalna nominacija Srbije izazvalo je ljutnju u nizu susjednih zemalja, a Hrvatska čije guslarstvo ima dugu tradiciju ostala je po strani. Pravi medijski i diplomatski rat za gusle između Srbije i Crne Gore eskalirao je ovih dana kada je u Pekingu na otvaranju Kulturnog centra Srbije “Ivo Andrić” nastupio guslar odjeven u crnogorsku narodnu nošnju.
Prosvjedi iz Podgorice
Crnogorsko Ministarstvo kulture poslalo je prosvjednu notu tvrdeći da je pjevanje uz gusle kulturni dio nasljeđa više balkanskih naroda i ocijenivši da su organizatori u Pekingu “posegnuli u konkretno kulturno nasljeđe Crne Gore predstavljajući ga kao svoje”.
Na prosvjede iz Podgorice Beograd je odgovorio u stilu “tko je kriv Crnogorcima što nisu prvi zaštitili gusle u UNESCO-u”, a Ministarstvo kulture Srbije poručilo je Crnogorcima da pažljivije prouče nesporne etnografske i etnomuzikološke činjenice prije nego što posegnu za “neprimjerenom i neargumentiranom jetkošću” tvrdeći da je guslar u Pekingu bio odjeven u nošnju koju nose Srbi u Crnoj Gori i Hercegovini.
Ministarstvo kulture Crne Gore najavilo je da će Crna Gora i dalje prezentirati pjevanje uz gusle kao dio vlastita nasljeđa, što će se posebno odnositi na razdoblje nakon što kandidatura Crne Gore, Albanije, Hrvatske i BiH bude prihvaćena od UNESCO-a. O kakvoj je inicijativi riječ, pitali smo hrvatsko Ministarstvo kulture.
– Na 13. zasjedanju Međuvladina odbora za očuvanje nematerijalne kulturne baštine Hrvatska je podržala inicijativu Albanije da se zapisnički konstatira kako je tradicija guslanja upisana od strane Srbije, široko rasprostranjen nematerijalni fenomen u jugoistočnoj Europi te da je on izvrstan primjer moguće multinacionalne nominacije. Konstatirano je da je taj stari glazbeni izričaj zastupljen u Albaniji, BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj te će vjerojatno Albanija uskoro preuzeti koordinaciju proširenja te nominacije u multinacionalnu nominaciju svih zainteresiranih zemalja – ističu u Ministarstvu kulture.
Iz tog odgovora proizlazi da se Hrvatska nije odrekla gusala kao dijela hrvatske glazbene baštine, te da će se založiti da se i guslarenje iz Hrvatske uvrsti na listu UNESCO-a uz pomoć multinacionalne nominacije, kakva je bila i nominacija za gradnju suhozida. Ostaje otvoreno pitanje zašto multinacionalna nominacija nije bila moguća i u slučaju gusala. No, treba biti pošten i reći da Hrvatska s odmakom gleda na gusle te da gusle nisu ravnopravne nekim drugim instrumentima koji su također dio hrvatske tradicijske baštine.
Na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara u Hrvatskoj koju je formiralo Ministarstvo kulture gusala nema. Hrvatska je zaštitila bećarac i gangu, glagoljaško pjevanje i legendu o Picokima, ojkanje i hrvatsku čipku od agavinih niti, picigin i predaju o Veroniki Desinićkoj, ali na popisu od čak 160 dobara gusala nema. Čudno, budući da dr. sc. Grozdana Marošević iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u tekstu Folklorna glazba iz monografije “Hrvatska tradicijska kultura” piše: “Guslarima, najcjenjenijim izvođačima pripovjednih, posebno epskih pjesama, u tu svrhu i kao nadopuna služe gusle, jednostruno gudačko glazbalo rasprostranjeno na cijelome Balkanu, a u Hrvatskoj potvrđeno od početaka 16. stoljeća”.
Još jedan stručnjak, dr. sc. Joško Ćaleta, u istoj monografiji piše da su gusle arhaično glazbalo tipično za dinarsku kulturnu zonu (Dalmatinska zagora i Lika). “U prošlom stoljeću gusle su bile glazbalo putujućih glazbenika i prosjaka u Slavoniji i Srijemu, koji su svojom svirkom obilazili sela, sajmove i proštenja diljem Hrvatske. Guslari su u pravilu nadareni pojedinci koji imaju sposobnost pamćenja dugih pripovjednih tekstova te improviziranja novih tekstova (u desetercu). Repertoar se sastoji od starih junačkih epova o junacima i događajima iz daleke i bliske prošlosti. Guslari često pjevaju i o aktualnim događajima, pa je i nedavni Domovinski rat u Hrvatskoj opjevan u mnogim guslarskim pjesmama”, napisao je Ćaleta.
Slaba popularnost
Među poznatijim hrvatskim guslarima svakako je bio Mile Krajina iz sela Zasioka u Cetinskoj krajini koji je preminuo 15. listopada 2014. godine, a sa svojom nošnjom iz cetinskog kraja bio je neizbježan svjedok svih važnijih događaja u Hrvatskoj u devedesetima prošlog stoljeća. Krajina je najviše volio pjevati pjesme fra Andrije Kačića Miošića koji je i sam bio guslar.
I dok u Srbiji djeluju 32 guslarska društva, u Hrvatskoj guslarenje nije toliko popularno. No gusle u svoje vrijedne programe posljednjih godina uvrštava i Katarina Livljanić s kojom često surađuje i daroviti guslar Jure Miloš iz Gruda.
slovenci su ajvar registrirali u uniji kao nacionalno jelo.... što bi onda makedonci trebali reći? ili turci? teran.. dal su hrvatski vinari reagirali kad je procedura krenula? ne. pili su i prežderavali se sa slovencima u međuvremenu, a kad nisu mogli svoje vino pod teranom prodavati, napali politiku. gdje su naši guslari bili svo to vrijeme? guslali nisu, to znamo. nisu ni ojkali, jer to prema našim braniteljima nije hrvatsko, već srpsko... hit, petrinja... jako nam je žao što guslanje nije naše. ni harmonika. samo tamburica i klape... jer smo mi srednjeeuropska kultura. jodlanje nam je milije od svega na svijetu... jel tako, mitteli moji?! :) ili samo volimo šilinge, marke, po novom eure?!