Sirijski grad Baniyas doživio je prošlog mjeseca nasilje koje je razorilo njegove ulice i zajednice. Grad je bio gotovo napušten, s spaljenim automobilima razasutim po cestama, opljačkanim trgovinama razbijenih izloga i zgradama svedenim na zgarišta i pepeo. U nekadašnjoj prodavaonici namještaja hitne službe uredile su privremenu mrtvačnicu. Kamioneti i vozila hitne pomoći dovozila su tijela, dok su očajni stanovnici preklinjali za pomoć u prikupljanju posmrtnih ostataka svojih najmilijih. „Tamo je sedam tijela u zgradi,“ vikao je jedan. „Na trgu je još jedno tijelo,“ javio je drugi. „Na jednoj cesti ima najmanje 40 tijela,“ izvijestio je treći.
Baniyas, smješten na sirijskoj obali Sredozemnog mora, postao je poprište jednog od najgorih masakra u zemlji prošlog mjeseca. Tisuće naoružanih ljudi napalo je obalno područje, ubivši više od 1.600 civila, uglavnom pripadnika alavitske manjine, vjerske skupine koja je desetljećima dominirala elitom pod režimom obitelji Assad. Napadači su, prema svjedočenjima desetaka stanovnika, išli od kuće do kuće, ubijajući civile bez suđenja i pucajući po ulicama.
Nakon svrgavanja Bašara al-Assada u prosincu 2024., čime je okončan gotovo 14-godišnji građanski rat koji je odnio pola milijuna života, nova vlada predvođena pobunjenicima uspostavila je privremeni mir u zemlji. Unatoč naporima da se suzdrže osvetnički pohodi zbog zločina počinjenih pod Assadovim režimom, nasilje koje je eruptiralo početkom ožujka razorilo je taj krhki spokoj. Sukob je započeo kada su bivše Assadove snage pokrenule koordinirane napade na vladine trupe u provincijama Latakija i Tartus, područjima poznatim po jakoj alavitskoj zajednici. U kaosu su se pojavile naoružane skupine s drugačijim ciljem: ciljanim ubojstvima Alavita u osvetničkom pohodu, piše New York Times.
Mnogi ubijeni u Baniyasu pokopani su u masovnim grobnicama pod nadzorom vladinih snaga, prema svjedočenjima stanovnika i potvrđenim fotografijama i snimkama. Nova vlada ograničila je pristup stranim novinarima tijekom nasilja, no svjedočenja više od 40 stanovnika, razgovori s lokalnim vođama, sirijskim dužnosnicima, skupinama za praćenje rata, analitičarima i stručnjacima za ljudska prava, te deseci provjerenih snimki i fotografija otkrili su razmjere pokolja. Utvrdilo se da su u ubojstvima sudjelovali naoružani civili, bivše pobunjeničke skupine, pa čak i neki vladini vojnici poslani da uspostave red. Ovo ukazuje na slabu kontrolu nove vlade, predvođene bivšim džihadistom i pobunjeničkim zapovjednikom Ahmedom al-Sharom, nad raznim naoružanim skupinama, uključujući sunitske ekstremiste i strane džihadiste koji Alavite smatraju hereticima.
Stanovnici Baniyasa svjedočili su užasima. Siba, 30-godišnja učiteljica iz alavitskog naselja al-Qusour, prisjetila se kako su naoružani ljudi upali u njezin dom. Njezin brat Ahmad i otac ubijeni su pred njezinim očima. „Izgubila sam razum u tom trenutku,“ rekla je. Nakon ubojstva, jedan od napadača podrignuo je: „Što, sad se bojiš? Vratit ćemo se po tebe.“ Siba je pobjegla u obližnju šumu, gdje je provela dva dana, progonjena slikom svojih najmilijih kako leže krvavi u dvorištu.
Jihan, 30-godišnja prodavačica, ispričala je kako su maskirani napadači provalili u njezin dom, opljačkali ga i odveli njezinog brata Qusaya. Kad je nazvala njegov telefon, muškarac s druge strane nasmijao se i rekao: „Ubit ćemo tvog brata na ulici.“ Kasnije je njezin otac pronašao Qusayevo tijelo na cesti, prošarano mecima.
Nasilje je prisililo tisuće Alavita na bijeg. Neki su se skrivali u šumama, preživljavajući na lišću i riječnoj vodi, dok su drugi pokušali pobjeći automobilima, izbjegavajući tijela razbacana po ulicama. Naoružane skupine postavile su kontrolne točke kako bi spriječile bijeg Alavita, ali su neki sunitski Muslimani riskirali živote da pomognu susjedima. Ahmad, 38-godišnji poduzetnik, preživio je zahvaljujući sunitskom prijatelju koji je njegovu obitelj preodjenuo u hidžabe i izveo iz grada, prolazeći kroz opasne kontrolne točke.
Nakon trodnevnog pokolja, prema podacima Sirijskog opservatorija za ljudska prava, u Baniyasu je ubijeno najmanje 368 ljudi, uključujući 13 djece. Tijela su ležala posvuda: u domovima, voćnjacima, na cestama. Mrtvačnica u bolnici bila je prepuna, kao i rashladni kamion za posmrtne ostatke. Siba nije imala hrabrosti vratiti se kući, ali njezin suprug Muhanad pronašao je tijela njezina oca i brata. Uz pomoć hitnih službi, pokopao ih je u masovnu grobnicu na groblju izvan grada. „Smrt, smrt je posvuda,“ rekao je Muhanad.
Oko 20.000 Sirijaca pobjeglo je u Libanon, dok su se tisuće skrivale kod prijatelja ili u ruskoj zračnoj bazi u regiji. „Ubijali su ljude, palili kuće, provaljivali u trgovine,“ rekla je Siba. „Bojim se.“ Vladine obećane istrage i uhićenja nisu umirila strah stanovnika, a Baniyas ostaje grad u sjeni terora, dok nova vlada očito ne uspijeva obuzdati nasilje i osigurati pravdu.
I sta kažete napadači su to napravili? Ne može ih se nikako bolje odrediti?